Kako Istrijani dok gule krumpire bacaju otpad na pod, a Slovenci u vrecicu za smece, cemu služe krumpiri na stolu za masažu i kako se od jednog smedeg gomolja radi turisticka fešta i na stotine jela, sve to pokazuje ovogodišnja Gramperijada, osma "fešta od krumpira" koji se u tom kraju nazivaju gramperi još od Napoleonovog razdoblja.
Lokalni stranci potpuno samostalno i o svom trošku, donose krumpiruše, žgance, pecene krumpire s umakom od vrhnja, pastirsku pitu, krumpire s gljivama, nedostaju tek juhe i kolaci u kojima je on glavni sastojak. Na stolu se nade samo mali dio potencijalnih jela jer Kaštelir nema stranaca s vikendicom koliko postoji recepata s krumpirom, a svi ionako najviše traže pomfrit, no svake godine dolaze novi gosti, turisti ili vlasnici vikendica u tom kraju.
"Predstavili su nam projekt u turistickoj zajednici i rekla sam, zašto ne? Ovo mi je prvi put ovdje i prvi put na Gramperijadi", rekla nam je jedna od kuharica, umirovljena novinarka Špela iz Slovenije koja je donijela žgance s krumpirom.
Druga domacica, umirovljena uciteljica Diana Corbertt dolazi iz Velike Britanije, a njezin je muž prva generacija dijaspore iz Kaštelira. Ispod njezine zdjele piše Irska zbog porijekla jela, a unutra ostaci "cottage pie" s govedinom, recept koji je lani diktirala suprugu preko telefona da bi ove godine sama napravila jelo, ali s manje zacina. "Autenticnija je", objašnjava.
Pravi dah lokalne tradicije, osim gomile dima u zraku, daju volonterke kojih je ove godine više nego ikad. Cetiri gospode zadužene su za guljenje grampera, a na pitanje koliko ste ogulili do sad, odgovaraju, više od stotinu kilograma svaka. Saznajem da ce ove godine biti potrošeno barem dvostruko više krumpira nego lani. Kuhari do njih u istom tempu peku krumpire koji munjevito nestaju iako nema toliko puno posjetitelja, a ispred pozornice strka.
Voditeljica Zdenka Gudelj animira i objašnjava, trenutna je tema biciklisticka utrka, VI. Istra Grampertour u kojem, na razlicitim stazama sudjeluju mališani s pelenama i žestoki mladi rekreativci od kojih je pobijedio Erik Diklic.
"Pripremamo ih od malih nogu da sudjeluju u gramperijadi, a najmanjima damo najvecu medalju. Želimo imati interaktivnu feštu, da svi sudjeluju i da se cijelo selo ukljuci", kaže Nevenka Kocijancic, direktorica Turisticke zajednice Kaštelira koja zajedno s Marijanom Diklic organizira i osmišljava ovu manifestaciju. Svake godine sjete se nove ideje za izložbu pa su tako ove godine oglasile medu mještanima da donesu stare kofere. Staro kino na gornjem katu puno je "valiž", od drva, kože, a najviše od kartona i papira.
U prizemlju izložba najcudnijih i najvecih grampera u kojima vidimo dinosaure, Loleke i Boleke ili samo doista ogromne krumpire. A da kino zadrži svoju funkciju, na starim stolicama u petak su prikazali film "Zlato za odvažne" koji se sedamdesetih snimao u Kašteliru i Vižinadi dok je uvertira za subotnju zabavu bilo guljenje krumpira. Tu dolazimo do otpada na podu koji stvara kaštelirski trio.
Izmedu tri muška i jednog šarolikog ženskog tima, žene su nadmocno odnijele pobjedu: Stana Pincan iz Diklici pored Kaštelira, Lilly Walker iz Birminghama i Marica Cagalj iz Omiša. (Napisala i snimila Marina DAMJAN)