Tužan, pomalo zastrašujuci prizor, docekao nas je na ulazu u kamp Valovine, gdje još uvijek "privremeno", vec punih 18 godina, boravi 12 obitelji hrvatskih branitelja. Zapuštenost i opci nered rijeci su kojima se u najkracim crtama može opisati slika trenutnog stanja kampa kroz koji je dosad prošlo 500 ljudi. Sada ih je ostalo 62, od kojih 21 dijete, no gotovo ih trecina ondje boravi bez ikakvih prava.
Upravo je ta nezainteresiranost, nemar i nebriga žitelja kampa za njegovim dovodenjem u red dovela do toga da njihov dugogodišnji predstavnik Josip Vukic prije dvije godine digne ruke od svega.
- Tada su nam iz Grada Pule i Vlade obecali da ce za hrvatske branitelje u Puli u roku od dvije godine biti izgradena zgrada s oko 40 stanova. No, eto, dvije godine su prošle, a još nema ni glasa o tome gdje bi ta zgrada uopce mogla biti, a kamoli da je pocela gradnja, kaže nam Vukic koji sa svojom obitelji u kampu ima 18-godišnji "staž".
Prema njegovim saznanjima, u kampu sada živi 12 obitelji, odnosno šest obitelji i dva samca koji ostvaruju pravo na stambeno zbrinjavanje putem MORH-a. Liste postoje, ali se ne poštuju, tvrdi Vukic i kaže da su, po njegovom saznanju, dosad riješena tri stana.
Nije nam morao puno pricati o devastaciji i lošem stanju u kampu jer smo se u to i sami uvjerili pri obilasku. Na svakom koraku napušteni neregistrirani automobili, šipražje, slomljene grane stabala i visoka trava, iz napuštenih bungalova osjeca se smrad, a nekadašnji restoran, sada potpuno oronuo, s razbijenim staklima izgleda u najmanju ruku sablasno. Pogled na nekadašnje zajednicke sanitarne cvorove koji su potpuno devastirani izaziva jezu.
U jednom takvom uredenom ambijentu, koliko to mogucnosti dozvoljavaju, zatekli smo Darka Kokana koji sa svojom cetveroclanom obitelji ovdje živi 17 godina. Kaže da bi ove godine trebao ostvariti pravo na smještaj, za što ocekuje rješenje.
- Grijemo se na struju, koju uredno placamo. Imamo klime i uljne radijatore. Ljeti nam dodu gosti, no iz nikakvih nas, ni gradskih ni drugih institucija, nitko ne posjecuje niti išta pita. Problem je s vodom koju ne placamo, no stalno negdje curi, to bi trebao riješiti Vodovod. Prije dvije godine je ondašnja ministrica Kosor obecala stambeno zbrinuti branitelje u Istri, no eto još uvijek ništa, rekao nam je Kokan koji je vrlo primjereno uredio, kako kaže, svoju malu cetvrt.
Uvjete za stan, medutim, nema Dragan Pacek, kojeg smo zatekli u blizini. "Nemam sanitarni cvor, nemam struju, sve je jako loše", samo je kratko izjavio Pacek koji je u kampu od 1997. godine.
Doduše, ljeti je situacija puno bolja. More je tik do kampa, žiteljima dolazi rodbina, ljudi se druže i pomalo zaborave na probleme. No, ubrzo ce se vratiti u svoju kolotecinu, zatvoriti u svoj bungalov i otpoceti vec "punoljetnu zimu". To je puno zahtjevnije razdoblje jer krenut ce i sezona grijanja, što za ovakve uvjete u kampu predstavlja veliku potencijalnu opasnost.
Vezano za ovu problematiku gradonacelnik Miletic kaže da je Grad u
više navrata upozoravao i kontaktirao nadležna ministarstva s ciljem da
se riješi problem stanovnika Valovina, jer bez suradnje s nadležnim
ministarstvima ne može uciniti mnogo.
- Posljednji put tijekom prosinca 2009. godine, kada smo
Ministarstvu obitelji, branitelja i medugeneracijske solidarnosti
predložili potpisivanje pisma namjere s ciljem što bržeg rješavanja
goruceg problema stanovnika Valovina. Grad ne bježi od problema žitelja
Valovina, no nažalost do danas nismo dobili nikakav odgovor ili
ocitovanje Ministarstva obitelji, branitelja i medugeneracijske
solidarnosti o navedenoj problematici te ih i ovim putem pozivam da
zajednickim snagama riješimo životne probleme stanovnika Valovina,
rekao je gradonacelnik Boris Miletic. (Piše Sanda ROJNIC SINKOVIC; Snimio Dejan ŠTIFANIC)
OVO JE IZVOD IZ REPORTAŽE KOJU U CIJELOSTI DONOSI TISKANO IZDANJE OD PONEDJELJKA