Sedamdeseta obljetnica pogibije narodnog heroja, narodnjaka, i vođe antifašističkog ustanka u Istri, Joakima Rakovca, obilježena je tradicionalnim komemorativnim okupljanjem antifašista i predstavnika lokalne samouprave Pazinštine, Poreštine i Rovinjštine na Križnjaku, kod spomenika kojim je obilježeno mjesto na kojem je Rakovac nakon ranjavanja u obližnjim Korenićima izdahnuo 18. siječnja 1945. godine.
Uzvanike je u ime domaćina, općine Kanfanar na čijem se području spomenik nalazi, pozdravio kanfanarski načelnik Sandro Jurman, podsjećajući kako je obaveza današnjih generacija prisjećanje i pamćenje povijesnih događaja kako bi se iz njih nešto moglo i naučiti. U ime Udruge antifašista Pazinštine, njen predsjednik Milan Antolović podsjetio je na životni i borbeni put te na lik i djelo Joakima Rakovca, koji je rođen 1914. godine u selu Rahovci kod Baderne, a Drugi svjetski rat zatekao ga je u talijanskoj vojsci. U zavičaj se Rakovac vratio 1942. godine, uključio se u narodnooslobodilački pokret ubrzo postavši jednim od njegovih najvažnijih predvodnika.
Najveća je njegova zasluga organizacija općenarodnog ustanka u Istri nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, te donošenje povijesnih Pazinskih odluka iz 13. i 25. rujna 1943. o istupanju Istre iz Kraljevine Italije i njenom priključenju matici zemlji. Sredinom siječnja 1945. godine, gotovo pred kraj rata, u očekivanju polaska na put u Šibenik na sastanak ZAVNOH-a, pošao je u selo Korenići na sastanak Okružnog komiteta, ali se tamo sukobio s njemačkom patrolom. Ranjen, povukao se u šumu, i tamo, na Križnjaku, mjestu ovog komemorativnog okupljanja, iskrvario ne dočekavši pomoć.
Joakim Rakovac bio je stup istarske narodnjačke vertikale, zaključio je Antolović. Predsjednik porečke Udruge antifašista, Božo Štifanić, detaljnije je pripovijedao o danima Rakovčeve pogibije, ispričavši kako je ujutro herojevo beživotno tijelo pronađeno pokriveno snijegom; u jednoj je ruci stezao pištolj, a u drugoj grudu zemlje. Dogovoreno je da se vijest o njegovoj smrti ne širi, jer bi to pridonijelo okupatorskoj propagandi. Tada je Rakovac pokopan na groblju u Juralu, a 1954. godine je njegovo tijelo preneseno u Poreč, gdje počiva pod spomenikom na porečkom trgu. Čuvanje uspomene na Joakima Rakovca je ujedno i čuvanje uspomene na sve žrtve podnijete za današnju slobodu, zaključio je Štifanić. Predsjednik županijske udruge antifašista Tomislav Ravnić se u svom govoru osvrnuo i na neke aktualne prilike, te poručio:
"Da bi sačuvali dignitet antifašističke borbe moramo uvijek govoriti istinu, i istinom odgovarati onima koji tu borbu omalovažavaju i demoniziraju. Kao legalisti mi priznajemo rezultat predsjedničkih izbora. Izabrana predsjednica rekla je da ona želi biti predsjednica svih građana Hrvatske, ali retorika njene predizborne kampanja govorila je suprotno. Ako se pola stanovništva Hrvatske izjasnilo za drugu, našu opciju, ne može ona toliko ljudi demonizirati, ona mora priznati antifašističku borbu i njene žrtve, jer bez tih žrtava ne bi bilo današnje Hrvatske, a ne bi bilo ni Istre u njenom sastavu". Pred početak skupa, na spomenik Joakimu Rakovcu na Križnjaku, postavljenom 1984. godine, inače rad Šime Vidulina, položeni su vijenci, a delegacije lokalne samouprave te antifašističkih i veteranskih udruga položile su vijence i na mjesto Rakovčeva ranjavanja u Korenićima, na njegovo prvo počivalište u Juralu, te na njegov spomenik odnosno grob u Poreču. (Davor ŠIŠOVIĆ)