"Nikada neću u potpunosti uspjeti objasniti užitak koji pronalazim živeći u ovoj lijepoj i uzbudljivoj zemlji, uz pažljive prijatelje, gdje sam susreo i oženio moju predivnu djevojku Lenu. Ova su me iskustva pretvorila u nekog tko je imao potencijal, ali malo samopouzdanja, u osobu koja vjeruje da su naše sposobnosti neograničene", napisao je emotivno u svojoj knjizi "Ja, tata iz Irske" njen autor Paul O'Grady.
Ovaj je Irac svoj novi dom pronašao u Vodnjanu, a njegov prvijenac u izdanju Algoritma s podnaslovom "Emocionalno putovanje jednog stranca koji postaje tata u Hrvatskoj" inspiriran je rođenjem sina Liama prije tri godine. Dolazak u Istru, gdje je upoznao suprugu i roditeljstvo, dalo je novu dimenziju njegovoj bogatoj biografiji.
O'Grady, po struci arhitekt, ujedno je i poslovni trener, instruktor tradicionalnog irskog plesa, voditelj škole stranih jezika i organizator vjenčanja. Bavi se i humanitarnim radom te je u Zagrebu, gdje je neko vrijeme živio, pokrenuo Dječju udrugu Hrabrost-DUH za djecu s posebnim potrebama. Sudjelovao je u organizaciji irskog blagdana Dana sv. Patricka u Zagrebu te Bloomsdayja u Zagrebu i Puli, a ove godine planira pokrenuti irsko-istarski festival u Fažani.
U knjizi ovaj 37-godišnji svjetski putnik na duhovit i emotivan način, osim o obiteljskom životu, govori i o svom desetogodišnjem životu u Hrvatskoj.
Osim po Europi, putovao po Americi, Australiji i Aziji.
- Putujete li u različite društvene zajednice, uglavnom odlazite tamo sami i nema pravila koja ćete primijeniti. Možete spavati cijeli dan i šetati po gradu cijelu noć ako želite. Zanimljivo je da, kad nema društvenih pravila, kad nema nikog da vas prosuđuje i kaže: "Što radiš? Zašto nosiš pidžamu vani?", počinjemo shvaćati da je mali broj tih pravila realan. Mnogo je toga što ljudi prenose iz generacije u generaciju i više ne propituju, veli O'Grady.
U Istri mu se sviđa, kaže, što ljudi nisu distancirani. Osim življenja po intelektu, kaže on, treba izaći vani, družiti se s ljudima, igrati nogomet, zagrliti nekoga čestitajući mu Božić. "Ljudi ovdje provode vrijeme na pozitivan način", kaže O'Grady, lijepo mu je vidjeti da mnogi sjede na otvorenom, uz more i piju kavu zajedno.
- U Istri žene su vrlo jake, na neki način drže društvo na okupu. Muškarci su i ovdje malo izgubljeni jer su žene ušle u "muški svijet", i to uspješno. Muškarci se bore i da nađu svoje mjesto u obiteljskom životu, no ja ne želim biti u obitelji zbog obaveze, nego zato što želim biti prisutan, navodi O'Grady.
U Istri uživa i u tome što ljudi po svom izboru još uvijek uzgajaju vlastitu hranu. Stoga među najbolje stvari u Hrvatskoj, kako piše u knjizi, svrstava voće jer je "pravo, raste u zemlji, samo je jedne boje i ima okus", maslinovo ulje koje je "poput šalice čaja u Irskoj, rješenje za sve" te maneštru, "vrstu istarske guste juhe koja u sebi sadrži valjda sve osim bicikla". Mnogo je mladih, kaže, koji se vraćaju poljoprivredi, dok je to u Irskoj u posljednjim desetljećima postalo zanemareno zbog utjecaja Amerike pa se onaj tko uzgaja zdravu hranu smatrao hipijem.
- Istra je zato mjesto u kojem uživam jer mislim da nije još postala odvojena od stvarnosti, a nadam se da neće ni postati. Kvaliteta života je ovdje visoka, ali ne u nekom romantičarskom smislu, mislim da je to jednostavnost, ali i sofisticiranost. Ono što mi se ovdje sviđa je što ljudi nekad kažu: "Dosta zasad, neću više raditi. Idem vidjeti more." U Irskoj, pak, zato što je bilo dugih razdoblja bez novca, mojoj generaciji je rečeno: "Samo radite kao luđaci, stalno." I to je bilo to. Nije bilo šetnje uz more. Bili smo pod velikim utjecajem američke kulture osamdesetih godina. Pogled na svijet promijenio se tek posljednjih godina zbog ekonomske krize pa su ljudi postali više okrenuti tradicionalnim vrijednostima i obiteljima, kaže O'Grady. (Petra LUKEŽ, snimio Milivoj MIJOŠEK)
Ideja za uređenje vodnjanske place
U svojoj je knjizi O'Grady skicirao svoje arhitektonsko rješenje multifunkcionalne, mobilne građevine za glavni trg u Vodnjanu. Ona bi se, smatra, tijekom dana mogla koristiti kao tržnica i za prodaju autohtonih proizvoda, za obiteljska druženja, izlaske mladih Vodnjanaca te koncerte i sajmove. - Nisam to predložio Gradu, radi se samo o ideji. U Vodnjanu ima mnogo tinejdžera i želim da oni kvalitetno provode slobodno vrijeme. Konceptom je na glavnom trgu predviđena struktura namijenjena boravku ljudi jer je to centar grada. Taj trg je arhitektonski prekrasan, ali bez duše. Po meni, ono što čini mjesto prekrasnim su ljudi na njemu, djeca koja se igraju i tome slično stoga je to poglavlje za budućnost, veli O'Grady.