Prisutnost dioksina na njemackim farmama, zbog cega je nedavno eutanazirano osam tisuca kokoši, a prema svemu sudeci ista sudbina ceka i svinje i goveda koji su hranjeni kontaminiranom stocnom hranom, nije usamljeni slucaj. Prije dvije godine ista je afera protresla irske farme, gdje su životinje takoder hranili stocnom hranom u kojoj je otkriven dioksin.
Iste godine u Italiji je na 20 bivoljih farmi otkriven dioksin u mozzarelli. Velika afera s dioksinom otkrivena je i na farmama u Belgiji 1999. Ta afera i panican strah od dioksina uznemirili su cijelu europsku javnost pa je Europska komisija zabranila prodaju belgijske govedine, svinjetine i mlijecnih proizvoda.
No, dioksin se u Europi nije pojavljivao samo u stocnoj hrani, a time i u mesu domacih životinja, vec i u zraku. Tvornice u kojima se spaljuje otpad potencijalno su najveci zagadivaci zraka dioksinom. I ne samo potencijalni.
Svojedobno je u gradskoj spalionici u Trstu zabilježen opasan postotak kancerogenog dioksina. U Italiji postoji popis najvecih zagadivaca, a neki od njih nalaze se u našem neposrednom susjedstvu. Zato smo pokušali dobiti odgovor mjeri li se koncentracija dioksina u zraku te kakva je kontrola stocne hrane koja se na naše farme najcešce uvozi iz zemalja EU-a.
Nedostatak novca
Na pitanje o koncentraciji dioksina u zraku bez zadrške smo dobili odgovor - dioksin se ne mjeri u kakvoci zraka u Istri. Otkrila nam je to Ljiljana Dravec, voditeljica županijskog Odsjeka za zaštitu prirode i okoliša. Kaže da je koncentracija dioksina preniska da bi se mjerila u kakvoci zraka.
Neslužbeno smo dobili informaciju da svaka županija samostalno odreduje što ce se mjeriti u kakvoci zraka, a sigurno je da ce se u buducnosti morati mjeriti i koncentracija dioksina. Nije to važno zbog informiranja gradana, vec i zbog prostornog planiranja. Ovisno o kakvoci zraka, trebalo bi se planirati na kojem ce se podrucju što graditi. Zasad ocito zbog nedostatka novca nitko o tome ne vodi racuna.
Jedino gdje se u Istri mjeri razina dioksina ispuštenog u zrak je na ispustima u tvornici cementa Holcim u Koromacnu i to svega dva puta godišnje, kako je odredeno Uredbom o granicnim vrijednostima emisija onecišcujucih tvari u zrak iz stacionarnih izvora koju je 2007. usvojila Vlada. Takvog mjerenja su u Istri poštedeni potencijalni zagadivaci kao što je Rockwool, TE Plomin 1 i 2, tvornica cementa u Puli…
"Postrojenja koja spominjete ne suspaljuju otpad. Uredbom je propisana obveza pracenja emisija dioksina i furana u spalionicama otpada te u postrojenjima kod kojih se suspaljuje otpad. Mjerenja ovisno o emisijama mogu biti provodena kontinuirano ili povremeno, najmanje dva puta godišnje", pojašnjavaju nam u Ministarstvu zaštite okoliša.
Navode da se u Holcimu u procesu proizvodnje klinkera uz klasicno gorivo, ugljen i petrol koks, koriste i alternativna goriva: rabljene gume, otpadna ulja I i II kategorije, RDF (refuse derived fuel, odnosno gorivo dobiveno iz otpada), drvena prašina, suncokretova sacma i mesno koštano brašno.
Posljednje izvješce o koordiniranom inspekcijskom nadzoru u tvornici cementa Holcim objavljeno je 2008. U njemu se navodi da su emisijske koncentracije dioksina i furana bile manje od 0,0012 ng/m3, odnosno da nisu prelazile propisane vrijednosti. U ministarstvu najavljuju da bi uskoro trebalo biti objavljeno i inspekcijsko izvješce iz Holcima za 2010.
"Od 1982. Zavod za javno zdravstvo Istarske županije prati kakvocu zraka na podrucju pod utjecajem Tvornice cementa Holcim (Hrvatska) d.o.o. Kontinuirano se mjere koncentracije SO2 (sumpor dioksid), dim, ukupna taložna tvar, a svi promatrani parametri svrstavaju podrucje pod utjecajem tvrtke u I. kategoriju kakvoce zraka", isticu u Ministarstvu.
Sve savršeno?
Svojevremeno se opasnost od dioksina spominjala u kontekstu realizacije županijskog centra za gospodarenje otpadom na Kaštijunu. "Odabir tehnologije koja ce 30 posto istarskog otpada slati na spaljivanje u tvornicu cementa u Koromacnu novi je rizik za zdravlje zbog mogucnosti zagadenja zraka dioksinima", upozoravala je Milena Radoševic iz Zelene Istre.
Odmah je stizao i odgovor. "Zbog strogog režima kontrole, sve one price da ce se u zrak u spalionici ispuštati furani i dioksini ne stoje. Furani i dioksini su spojevi koji nastaju od organskog materijala koji ima klor, a mi plastiku s klorom ne ostavljamo u RDF-u", isticala je Vesna Dukic, direktorica tvrtke Kaštijun.
Drugim rijecima, sve je kod nas gotovo savršeno. U zraku nema dioksina, a ispod granica dozvoljenog je na mjestima gdje se spaljuje otpad. Tako barem proizlazi iz službenih podataka. To što ne znamo razinu dioksina u zraku, te na ispustima drugih postrojenja u Istri, trenutno ocito malo koga brine. Doduše, mnoga istraživanja potvrduju da opasnost od dioksina ne dolazi iz zraka, vec iz hrane.
"Ljudi najcešce primaju dioksin kroz hranu. 95 do 98 posto izlaganja dioksinu je kroz hranu", navodi se u istraživanju 1999. tvrtke AEA Technology, koje je provedeno za Europsku komisiju i britansko ministarstvo zaštite okoliša. U studiji se navodi da prehrana u kojoj dominira masna hrana, osobito masna riba, meso i mlijecni proizvodi, povecava izloženost dioksinu.
No, nadležni i tu tvrde da u Hrvatskoj nema nikakve opasnosti. U Ministarstvu poljoprivrede navode da se uvoz stocne hrane životinjskog podrijetla kontrolira na granicnim veterinarskim postajama redovnim pregledima uvoznih pošiljaka.
Kontrola na granici
"Pregledi obuhvacaju, dokumentacijski, identifikacijski i fizicki pregled pošiljaka u koji spada i uzimanje uzoraka za laboratorijske pretrage. Stocna hrana se u okviru godišnjeg plana uzorkovanja pošiljaka iz uvoza kontrolira na prisutnost PCB-a (polikloriranih bifenila) i dioksina, a osim toga i na prisutnost kadmija, žive, olova, mikotoksina, Salmonella spp. i ostatke lijekova (kloramfenikol, nitrofurani), ovisno o vrsti hrane za životinje.
Postoji mogucnost da se utvrdi dioksin u stocnoj hrani i te pretrage kod nas radi Zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar", isticu u Ministarstvu poljoprivrede.
Navode da se u Hrvatskoj kontrolira prisutnost PCB-a u mesu, odnosno masnom tkivu goveda, svinja, peradi, kunica, ovaca, koza, divljaci, jajima, medu.
"Ako bi se pokazao pozitivan rezultat na prisutnost PCB-a, onda bi to znacilo i mogucnost da je pozitivno na dioksin, a tada bi se radile druge pretrage da se iskljuci ta mogucnost ili utvrdi kolicina dioksina. Tijekom provodenja monitoring plana za 2010. niti u stocnoj hrani, niti u hrani životinjskog podrijetla nije bilo pozitivnih nalaza na PCB ili dioksine", zakljucuju. (Bojan ŽIŽOVIC)
Opasno po zdravlje
Koliko je dioksin opasan za covjeka, govori zakljucak Medunarodne
agencije za istraživanje raka da dioksin uzrokuje maligne bolesti. Kad
dioksin ude u okoliš ili tijelo, u njemu se zadržava vrlo dugo zbog
sposobnosti otapanja u masti i vrlo visoke kemijske stabilnosti.
Dugotrajna izloženost dioksinu povezana je s poremecajima imunološkog
sustava, oštecenjima u razvoju živcanog sustava, endokrinog sustava i
reproduktivne funkcije, dok se kod kratkotrajnog izlaganja pojavljuju
klorne akne i tamne mrlje na koži te opasno utjece na funkciju jetre.