Svaka druga osoba u Hrvatskoj je prekomjerno teška, a medu njima su svaki peti muškarac i svaka peta žena debeli. Prema Hrvatskoj zdravstvenoj anketi, najmanje je debelih žena i muškaraca na podrucju Istre, doznajemo od dr. Mirka Koršica, predsjednika hrvatskog društva za endokrinologiju i procelnika Zavoda za endokrinologiju KBC-a Rebro.
Za utjehu, brojke su slicne i u drugim zemljama. Debljina je danas vodeci rizicni faktor za zdravlje ljudi i bitno smanjuje ocekivanu životnu dob.
- Vec dvadeset godina govorimo da treba smanjiti kalorije, preraspodijeliti obroke tijekom dana, povecati tjelesnu aktivnost. Medutim, takav pristup u svijetu nije dao rezultate, broj debelih rapidno raste. Dapace, imamo i sve više debele djece, danas vec od 10 do 12 posto, a bit ce ih sve više, veli dr. Koršic.
Pojašnjava da masno tkivo nije inertni organ nego je to zapravo jedna vrsta endokrinog organa buduci da sudjeluje u stvaranju hormona i odredenih cimbenika povezanih sa stanjem upale. Danas govorimo o debljini kao stanju kronicne upale koja dovodi do komplikacija u smislu pojave šecerne bolesti tipa II, kardiovaskularnih bolesti, odnosno oštecenja srca i ukupnom skracenju života.
Višak kilograma utjece na oštecenje jetara, probleme s probavnim sustavom, zglobovima, srcem, ali ne smije se zaboraviti da su i maligne bolesti povezane s debljinom, posebno rak dojke, prostate, bubrega, upozorava lijecnik koji je ujedno i predsjednik Hrvatskog društva za debljinu.
Pandemija debljine povezuje se s 1980-im godinama kada je došlo do liberalizacije tržišta u Europi te isto takve proizvodnje, prodaje i reklamiranja hrane. S druge strane, povecao se stres na poslu, a uznemireni ljudi cesti unose više hrane. Sjevernjaci kao što su Finci, Švedani i Norvežani imaju vecu socijalnu sigurnost i manje su debeli.
Dr. Koršic upozorava da je ranijih godina vodeci rizik za zdravlje bio pušenje a danas su to prekomjerni kilogrami. Predvidanja su da ce zbog epidemije debljine za deset godina kod Amerikanaca biti izgubljen koristan ucinak od smanjenja smrtnosti zbog pušenja. Riješili smo se jednog zla, a drugo dolazi, zakljucuje dr. Koršic.
To jest bolest društva izobilja, ali se javlja i u zemljama tranzicije pa se pokušava shvatiti zašto se debljina toliko širi. Upravo su niži društveni slojevi u SAD-u i Engleskoj deblji od imucnijih. Neki ukazuju da viši slojevi jedu kvalitetniju hranu pa se ne debljaju, dok siromašni jedu nezdrave namirnice i prazne kalorije.
Ono što je do sada bilo bitno za prevenciju debljine jednostavna je jednadžba - manje unošenja kalorija, više kretanja. Pritom je najveca odgovornost bila na pojedincu. Danas, medutim, sve više govorimo da nije samo pojedinac jedini odgovoran što se deblja. Bilo bi prejednostavno reci da ljudi previše jedu i leže i da se zbog toga debljaju, premda je društvo napravilo sve da se više jede i manje krece. Debljina je puno kompleksniji problem u koji se trebaju ukljuciti endokrinolozi, psiholozi, nutricionisti.
Odredene tvari u hrani mogu remetiti ravnotežu našeg endokrinog sustava i utjecati na debljanje. Stoga govorimo o ekološkim razlozima za debljanje, odnosno o kemijskim tvarima u hrani koje remete ravnotežu energije u tijelu. Rijec je o endokrinim disruptorima - to su tvari koje remete rad endokrinog sustava. (Jasna ORLIC)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD NEDJELJE.