Slobodni zidari ili masoni i dan-danas za širu javnost predstavljaju popularnu ali ozloglašenu temu, predmet su političkih tračeva i urbanih legendi, ali nasuprot takvom mističnom imidžu koji vuku kroz povijest, masoni su i predmet ozbiljnih znanstvenih proučavanja. Jedna od vodećih stručnjaka za povijest masonerije u nas je riječka povjesničarka Ljubinka Toševa Karpowicz, a njeno gostovanje u pazinskom Državnom arhivu bila je prigoda za trostruki poučni program: održala je kraće predavanje "Prilozi o masoneriji u Istri", predstavila je svoju novu knjigu "Masonerija, politika i Rijeka 1784.-1944.", a u dvorani Arhiva koja je prigodnim eksponatima privremeno "pretvorena" u masonsku ložu postavljena je i zanimljiva izložba "Osječka slobodnozidarska baština".
U Istru stižu s Napoleonom
Ljubinka Toševa Karpowicz najprije je objasnila da se radi o tajnoj organizaciji s ciljevima primarno etičke naravi, odnosno uzajamnog pomaganja i pomoći siromašnima, ali da je zbog ozračja tajnosti koje je masonerija kroz povijest sama širila o sebi, često povezivana i s političkim djelovanjem. U svijetu postoje dva organizacijska koncepta slobodnog zidarstva: Velika Loža je britanska masonerija s 33 stupnja, afirmativnija je prema vjeri ali je i tajnovitija, te francuski tip masonerije zvan Veliki Orijent, čiji članovi imaju samo tri stupnja, a ta je organizacija više laička, otvorenija je i politički više angažirana. Masonerija nema vlastitu ideologiju osim vlastite interpretacije Svetog pisma, ali za njenu karakterizaciju u društvu često je zaslužna politička praksa njenih članova.
Prvi podaci o djelovanju masona na tlu Istre vezani su, iznijela je Toševa Karpowicz, uz doba francuske uprave i Ilirskih provincija, kada je 1806. u Kopru postojala masonska loža s čak 82 člana ali je nakon tri godine preselila u Trst. Podaci o toj loži su sumnjivi jer potječu od policije i njezinih doušnika. U Opatiji je krajem 1860-ih djelovala hrvatska masonska loža Ljubav bližnjeg, koja se tada u javnosti često povezivala s Družbom sv. Ćirila i Metoda, humanitarno-prosvjetnom udrugom koja je po Istri gradila hrvatske škole. Međutim, u Istri u 19. stoljeću nema tragova masonskog utjecaja i udruživanja. Početkom 20. stoljeća policijski izvori spominju "mladotursku masonsku ložu u Puli", što je povezano s posjetom Puli članova tadašnje riječke lože Sirius s gostima iz Turske. U prvim godinama fašističke vladavine policija u Istri opet pojam "mladoturaka" vezuje uz lokalnu masoneriju, čijim se članovima najviše na teret stavlja što su istupili iz fašističke stranke ili nisu ni bili njezini članovi, te što su po uvjerenju, a neki i otvorenom djelovanju, bili antifašisti.
O knjizi "Masonerija, politika i Rijeka 1784.-1944.", koju je objavio Državni arhiv u Rijeci, uz autoricu su govorili i urednik Goran Crnković te recenzent Željko Bartulović. Preko Rijeke često su se u povijesti prelamali interesi velikih sila što se odražavalo i na politički život grada, a preko istaknutih masona Rijeka je bivala i objektom djelovanja tajnih diplomacija, ukazao je Crnković. Razvoj slobodnog zidarstva u Rijeci prolazi kroz nekoliko faza: prvo ga vodi prosvijećena aristokracija te uglavnom tadašnji hrvatski intelektualci, s napoleonskim ratovima stiže francuska masonerija, a zatim uz poduzetnički i bankarski kapital u riječkoj masoneriji utjecajni postaju Englezi i Nizozemci, s vremenom i Mađari, za njima Talijani, a vrijeme fašizma posljednja je faza do koje se može pratiti povijest masona u Rijeci.
Fašistička zabrana od 1925.
Željko Bartulović je podsjetio da je u fašističkoj Italiji slobodno zidarstvo zabranjeno 1925., a do tada u Rijeci je imalo ulogu u svim opcijama, od fašističkog pokreta do tadašnjih riječkih autonomaša. No, masoni su u Rijeci ipak bili samo prolaznici, većinom stranci, nikad potpuno integrirani u gradske strukture, zaključak je predstavljača ove knjige koji smatraju da slobodno zidarstvo u hrvatskoj povijesti nije ostavilo važnijega traga. (Davor ŠIŠOVIĆ)