U išcekivanju odgovora (i sve ostale urote)

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Iskreno, nije mi drago (naši bi susjedi lijepo rekli: mrzi me) što ponovno moram pisati o dogadaju koji se proteklog petka zbio ispred pulske Zajednice Talijana. No, s obzirom na to da Ladonja u svom jucerašnjem minucioznom reagiranju, a g. Cuccurin u svojoj jasnoj izjavi emitiranoj u emisiji "Hrvatska uživo" na HTV-u i dalje uporno nastavljaju s raskrinkavanjem naše urote, drugo mi, nažalost, ne preostaje. Što se mora, ponekad je zbilja teško?

Kaže precizna Ladonja da nije tocno da na poruke g. Galica nije odgovoreno, jer je vec u petak, 10. lipnja, u 14.08, "gotovo šest sati prije pocetka skupštine Ladonje", odgovoreno iz Cuccurinovog ureda na e-mail s pitanjima poslan iz Glasa Istre u 11.47. Pa procjenjuje da je g. Galic imao "više nego dovoljno prilika e-mail procitati". G. Cuccurin je u (onih) sedam dana imao i više nego dovoljno prilika odgovoriti na telefonske pozive i SMS poruke g. Galica, pa zašto još nije?

Nadalje, kad smo vec kod tog spasonosnog e-maila, u njemu tajnica Uprave zapravo odgovara: "Poštovani gospodine Galic, vezano uz mail koji ste uputili g. Cuccurinu, moram vas obavijestiti da g. Cuccurin nije na poslu, bit ce u ponedjeljak u uredu. Pretpostavljam da ce u ponedjeljak, kada dode na posao, odgovoriti na mail koji ste mu uputili danas". Mi smo pak pretpostavili, pouceni iskustvom, da g. Cuccurin možda i nece odgovoriti u ponedjeljak pa smo ga pokušali pronaci tamo gdje smo bili sigurni da ce doci.

Još jedan jak argument. Ladonja se cudi, a g. Cuccurin se na HTV-u tome pridružuje, što je uopce g. Galic radio pred Zajednicom Talijana kad nije pratio skup i, gle, kad nije bio pozvan?! Otkad se to novinare na takve skupove poziva osobno, imenom i prezimenom? Dopušta li Ladonja možebitno ponekad i redakcijama da samostalno i slobodno odrede tko ce ih pratiti? Vjerujem da da, jer inace? A da ponovimo što je g. Galic tamo radio: poslan je po zadatku da možda od g. Cuccurina izvuce odgovore na pitanja o Mon Perinu koja mu sedam dana nije uspio niti postaviti.

Kaže jucer Ladonja (Cuccurin) da nije tocno da su Galiceve višekratne pozive i SMS poruke okarakterizirali kao prijetnje, vec kao uznemiravanje. A Cuccurin, pak, one veceri, nakon skupštine, za HTV i za neke portale kaže: "Ja ne bježim od kontakata s novinarima, no zivkanje po cijele dane od jutra rana do kasno navecer s meni nekog nepoznatog broja, ja to smatram prijetnjom".

Galiceve masnice nisam spominjao da ne bih g. Cuccurinu stvarao dodatne neugodnosti. No, kad je Ladonja jucer potegnula to pitanje i ustvrdila da je "ocito da ih je obojio prije susreta", samo informacija: ocito je korištena kvalitetna boja, masnice još stoje, ljepše i starije nego prije.

Pa evo zakljucka. G. Cuccurin, tvrdili ste da ste g. Galicu ponudili da ga odalamite jer niste znali s kim razgovarate, pa je ispalo da to nije tocno. Tvrdili ste da ste pozive dobivali s nepoznatog broja, ali ste odmah prepoznali g. Galica kao onog tko vas sedam dana maltretira. Tvrdili ste da ste znali dacete biti isprovocirani, pa ste ipak bili nespremni (ili pak i više nego spremni).

Tvrdite da ste g. Galicu odgovorili e-mailom, a zapravo baš i niste. Tvrdite da su masnice obojane, a one još stoje. Tvrdite da pozive niste nazvali prijetnjom, a jeste. Tvrdite da g. Galic nije imao što raditi ispred Zajednice Talijana, iako, srecom, niste onaj koji to odreduje. Tvrdite da Glas Istre treba preuzeti odgovornost za javnu rijec i za istinito i cjelovito izvještavanje citatelja.

Pa eto, sad smo ih još jednom odgovorno, istinito i cjelovito izvijestili. Za razliku od vas.

Ranko Borovecki, glavni urednik Glasa Istre

PS. G. Cuccurin je ponudio g. Galicu da se nadu u Balama danas u 17 sati. Nestrpljivo cekam.


Podijeli: Facebook Twiter