Sinoć je u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula izvedena predstava "Harem" zagrebačkog kazališta Moruzgva autorice Ane Tonković Dolenčić prema ideji Ivana Lea Lema koji je predstavu i režirao.
Predstava je sastavljena od više priča koje se isprepliću od harema u Istanbulu 1909. godine, preko sela u Dalmatinskoj zagori u sadašnjem vremenu, snimanja pornića "Arapske noći 2" u Los Angelesu, marketinške agencije u Londonu do hrvatske ambasade u Beogradu i jednog tamošnjeg salona za masažu.
U početku se čini kao da je "Harem" u kojem glume Barbara Vicković, Petra Dugandžić, Nataša Dangubić, Nela Kocsis i "tihi" muški i sporedni lik Kazuhiro Tamari usmjeren na ismijavanje opsjednutosti turskim sapunicama. Tu i tamo uputi se pokoji ironični politički žalac poput onog kada Svetlana iz salona za masažu u Beogradu želi otići u Hrvatsku jer "to je uređena zemlja, tamo postoje zakoni".
Ženski likovi i sudbine su ti koji povezuju naoko nepovezane priče udaljene geografski i povijesno. Ono što protagonistice proživljavaju kao priležnice u haremu, porno glumice, poslovne žene, bakice, prostitutke, birokratkinje je vezivno tkivo.
"Harem" ima dva iznimno jaka aduta. Prvi je odlična režija Ivana Lea Lema koji je vrlo vješto povezao sve sastavnice predstave i sve male priče pretvorio u jednu globalnu priču.
Iako se u prvom dijelu sve čini prilično nepovezano, u drugom dijelu sve dolazi na mjesto, a prebacivanje između komičnih i tragičnih elemenata napravljen je savršeno, s gotovo harmoničnim prijelazima pa nemamo utisak da gledamo različite predstave, a dinamici pridonosi i dobro složena scenografija.
Drugi adut je vrhunska gluma protagonistica koje se odlično snalaze u svim ulogama pa su jednako uvjerljive kao tragične žene iz harema, zatim ozbiljne, premda malo karikirane poslovne žene u Londonu ili smiješne bakice iz Dalmatinske Zagore, ali ono što je smiješno na kraju će pokazati svoju ozbiljnu stranu. (M. RADIĆ; snimio D. ŠTIFANIĆ)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU.