Jedno vjenčanje, pa malo pjesme i plesa, pa malo svađe i scena seksa za kraj - to je u osnovi "Pir malograđana" koji je na tekst Bertolta Brechta režirao Dražen Ferenčina u produkciji HNK-a iz Šibenika, a koji je sinoć prikazan u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula. Ipak, nije sve tako jednostavno kao što bi se moglo činiti iz prve rečenice jer "Pir malograđana" ismijava društvene rituale i građanski sloj koji za stolom sjedi svečano obučen, no onda se otkriva da su svi u gaćama.
Poanta je možda tu, možda nije, ali ispraznost života se itekako u ovoj predstavi osjeća, koliko god da je cijela stvar začinjena s puno humora koji možda i nema uvijek smisla pa smo se zapitali što zapravo stoji iza tolikih gegova. Na trenutke smo mislili da smo pohvatali sve konce, da bi se u idući trenutak naša vizija raspala baš kao i stolice u predstavi.
A kao da to nije dovoljno, tu su ispovijesti glumaca koji se u jednom trenutku, dok je svjetlo usmjereno na njih, obraćaju publici. Tako će Janko Popović Volarić, koji glumi mladoženju, objasniti da unatoč tome što je glumio u mnogim sapunicama, ovdje baš i nije siguran u svoju izvedbu. Robert Ugrina potužio se da glumi posvuda, a honorari kasne, pa iako se na sve to naviknuo, kao novopečenom mužu i ocu odgovarala bi mu sigurna egzistencija.
Mirna Medaković požalila se da je ljudi znaju po scenama u kojima se razgolitila, a Franka Klarić objasnila je zašto ne može utjecati na stvari koje se njoj i drugima događaju u životu. I ostali će glumci, a to su Oriana Kunčić, Antonio Franić i Vinko Štefanac, iznijeti neku svoju iskrenu ispovijest, jedino će Helena Minić izdeklamirati jedan recept s telećim rebarcima i maslinovim uljem jer se ničeg pametnijeg nije mogla sjetiti.
"Pir malograđana" ipak ćemo najviše pamtiti po Žarku Potočnjaku u svojoj najboljoj ulozi ikad. Senilan i smiješan, njegov lik patera familiasa je često u centru pažnje u početku dok priča anegdote koje su takve da uzvanicima prisjednu hrana i piće, ali to je taman da se priča malo "zalaufa" nakon čega u fokus dolaze i drugi likovi. U ispovijesti koju je održao Potočnjak kaže da je već pola godine u mirovini, da je izgubio svoje mjesto u zagrebačkom HNK-u, ali da i dalje glumi jer voli zabavljati ljude, a to se i vidi.
Na samom kraju glumci će krenuti raspravljati o Brechtu i njegovom stilu pisanja drama, pa će Helena Minić objasniti da publika očajnički traži iluziju i očekuje katarzu (koje nema) i taman kada to bude krenula obrazlagati, Vinko Štefanac će je prekinuti i predstava će završiti. Prije toga ćemo doznati da je mladenka trudna, što će biti prilika za sukob nje, mladoženje i ostalih uzvanika, ali to će završiti u koitusu pod stolom, kao neslužbeno finale fešte lažnog morala.
Dramaturg predstave je Davor Špišić, scenografiju je izradio Marin Gozze, kostime Marita Ćopo, svjetlo je oblikovao Joško Bakula, autor glazbe je Igor Karlić, a koreografkinja Maja Đurinović. (M. RADIĆ, snimio A. KANCELAR)