U INK prikazan mjuzikl "Raskružje"

(D. ŠTIFANIĆ)
(D. ŠTIFANIĆ)

Velikim aplauzom ispraćena je sinoć istarska premijera mjuzikla "Raskružje" koji je u izvedbi riječkih Putokaza prikazan u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula. U ovaj projekt koji je podnaslovljen "Mjuzikl mijena" uloženo je puno truda i u njemu su spojene različite generacije Putokaza čije su se članice i članovi predstavili pulskoj publici. Libreto je napisala Irena Križ, redateljice su Lenka Udovički i Ivana Kalc, kostimografkinja Tajči Čekada, oblikovanje rasvjete, scene i videa napravili su Deni Šesnić i Martino Šesnić, dok ton oblikuje Goran Časni.

Priča prati, odnosno kombinira dva mita, jedan grčki o Perzefoni koji se spaja sa onim slavenskim o Morani i Jarilu, suprotstavljajući pritom dva mitološka motiva o nastanku proljeća. "Raskružje" tako obiluje slavenskim vilama, bogovima i grčkim furijama, a glavni likovi Demetra (Tea Mirth) i Perun (Nenad Mataija), Morana/Perzefona (Ivona Maričić) i Jarilo (Marko Anić), Janja (Antonia Svetina) i Gospodin Lijep i Mlad (Matko Basara), putuju Raskružjem u vječnim ponavljanjima iščekujući ljubav. U toj potrazi na pozornici se pojavljuje 40 vokalista.

Oni koji ne poznaju izvornike mogli bi se malo naći u čudu, unatoč tome što se "Raskružje" trudi promovirati univerzalnu poruku o ljubavi koja sve pobjeđuje. Zanimljivo je stoga kako se barata simbolima pa se završni dio događa u noćnom klubu nazvanom Deveti krug, a u kojem se nude svakakvi maštoviti napici za zahtjevne goste. Osim priče o ljubavi, odnosno ljubavima, "Raskružje" se bavi i temama osvete i žrtvovanjem za druge. Vojska iz Hada na koncu će izgubiti ovu moralnu bitku i ustuknuti, a Perzefona će biti poslana da donese proljeće.

Putokazi su bili i ostali najjači i najprepoznatljiviji kada se radi o pjesmama a "Raskružje" je svojevrsni presjek onog što su napravili kroz godine i to zabilježili na albumima. Da su napravili puno toga kvalitetnog vidjelo se i preksinoć kada su do punog izražaja došli i savršeni glasovi. Njihove pjesme ovako ubačene u fabulu scenske izvedbe većinom imaju smisla (primjerice „Drukčija“ ili „Sve što jesi“), dok neke druge u ovom kontekstu baš i nemaju, ali takve su u manjini. Na koncu, tko je htio mogao je uživati u njihovoj vokalnoj izvedbi u nanovo orkestriranim pjesmama za što je zaslužan Filip Frank. (Mladen RADIĆ)

 

 

 

 

 


Podijeli: Facebook Twiter