I proteklih je šest godina bilo loše, no ova je iznimno loša godina za domaće pčelare, složni su pulski medari. Pridodamo li tomu i nelojalnu konkurenciju, kažu, posao pčelara je sve samo ne sladak. Naime, loše vremenske prilike, odnosno duga kišna razdoblja i niske temperature rezultirale su izrazito malim količinama meda, što je jedan od glavnih razloga zbog kojeg domaće pčelare više gotovo da i ne susrećemo na lokalnim sajmovima. Primjer su bili i Obrtnički i Hand made sajmovi na kojima domaćeg istarskog meda nije bilo. Premda, kako doznajemo od Nikole Radulovića pčelara sa četrdesetogodišnjim stažem u ovom poslu, ponuda meda na pulskoj gradskoj tržnici je stalna i obilata.
Niti deset kila meda po košnici
S njim se složio i Štinjanski pčelar Miro Bulić koji kaže tržnice su krcate medom kao nikad dosad, a cijela Hrvatska bilježi veliki pad u količini proizvedenog meda.
- Ja sa svojom količinom koju proizvedem u 120 košnica, koliko ih imam, ne mogu niti primirisati tržnicama, a oni koji su jučer počeli držati košnice prodaju na tržnici pa se mi s pravom pitamo što se to događa?!, istaknuo je i Bulić, a Radulović zaključio da ono najvažnije ostaje, dakle, na kupcima, a to je procjena je li ponuđeni med domaći ili umjetan, odnosno napravljen od šećerne melase.
- Za kišnog i hladnog razdoblja, baš kakvo je na našem području prevladavalo ovog proljeća, biljke ne izlučuju nektar, dakle sok od kojeg pčele prave med. Također, uvjet je i minimalna temperatura od 21 stupnja Celzijusovih naviše, ističe Radulović, inače član pulske Udruge pčelara.
Riječ je o jednogodišnjim biljkama, a glavne koje mede u Istri su kadulja i bagrem.
- U prosjeku proizvodim 40 kilograma meda po košnici, a ove sam godine dobio čak manje od deset, ispričao nam je po kvaliteti meda prepoznati pčelar koji trenutno ima 150 košnica na lokacijama u Puli i Guranu kod Vodnjana.
Tržnice pune medom - ne domaćim
Pčelar Radulović čiji je šumski med na Danima meda u Pazinu nagrađen i zlatnom medaljom kaže kako mu je važno imati dovoljne količine za potrebe svojih stalnih kupaca koji uvijek znaju gdje ga mogu pronaći. No, kako su ove godine prikupljene manje količine meda, s prodajom kaže, ne želi forsirati, pa ode tek subotom na Verudu. No, mala proizvodnja nije jedini razlog zašto domaći pčelari izostaju s uobičajenih prodajnih mjesta meda, na tržnici i lokalnim sajmovima.
- Nekad nas je bilo tek nekoliko, no tržnicu sada opsjedaju razni nakupci, prekupci, pa je tržnica puna meda. Primjerice, dolazi jedan ponuđač za kojeg znamo da ima dvije tisuće košnica i cisternu s kojom razvozi šećernu melasu koju ulijeva u košnice. Pokušao ga je izvoziti u Njemačku odakle mu je vraćen zbog nezadovoljavajuće kvalitete. Potom, sav je taj vraćeni med prodan na rovinjskoj tržnici, a ja se zaista sa svojim medom ne želim među takve gurati na tržnici. Neki uvoze šećernu melasu čak iz Kine. Naime, to je gusti sirup koji u košnice, takozvane nastavljače vjerojatno stavljaju velike hranilice u koje stane nekoliko litara sirupa. Nadolijevaju unutra tu melasu, pa kad pčele to odnesu u sače i prerade u nekakav med, čekaju da se napuni i vrcaju med. Takav med prodaju po cijeni od oko 50 kuna za kilogram, ističe Radulović i dodaje da su sumnjive i akcije na kojima se za 105 kuna nudi tri kilograma meda. (Sanda ROJNIĆ SINKOVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU