U Gradskoj galeriji gradonačelnik Tulio Demetlika svečano je otvorio izložbu više umjetnika, naziva "Istočno od raja". Svoje su radove izložili Lovro Artuković, Gildo Bavčević, Dražen Budimir & Tihomir Matijević, Darwin Butković, Boris Cvjetanović, Vladimir Frelih & Dragan Matić, Helena Janečić, Ivan Mesek, Robert Pauletta, Sandra Sterle te Goran Škofić.
Korporativni kanibal
Kustos izložbe Branko Franceschi na otvaranju je napomenuo da je polazište izložbe serija autoportreta Roberta Paulette, izvedena uljem na platnu i fotografijom, koja ga predstavlja potučenog, na koljenima, poniženog, ali nepokorenog. Dekadu ranije na slici ciničnog naziva "Avantura je avantura", Lovro Artuković prikazao se obješen u podrumskoj prostoriji, napušten, sam, iscrpljen, gotovo stopljen s anonimnošću prostorije. U isto vrijeme Darwin Butković svoje lice prikazuje naopako, brendirano vlastitim simbolom. Kreativni individuum pojam je iz sretnijih razdoblja, umjetnik je postao proizvod, makar i vlastiti.
Korporativnog kanibala utjelovio je Vladimir Frelih u za njega netipičnom videu u kojem odjeven u crno odijelo i s mobitelom u ruci preuzima lik menadžera izoliranog na autističnoj hridi samo na sebe fokusirane ambicije. Sandra Sterle u antologijskom performansu održanom 2009. godine u nikad dovršenom prostoru akvarija na arhitektonski devastiranim Bačvicama, gola silazi niz stepenice držeći u rukama dvije knjigama prekrcane plastične vrećice s logom predizborne kampanje budućeg splitskog gradonačelnika koji je promovirao uzurpaciju javnog prostora. Bijedu konzumerizma svedenog na traženje osnovnih živežnih namirnica na popustima, Sterle je do subverzivnog vrhunca izrazila serijom performansa u kojima preuzima lik Madone: s jedne strane simbolom suosjećanja, a s druge krinkom iza koje se skrivaju sebične namjere rodoljubnih vjernika. Na izložbi je predstavljena varijacijom performansa izvedenog u Poljskoj, kad je kao bosonoga Madonna nepomično stajala na pijedestalu izvedenom od kataloga sa sniženjima preuzetima iz lanaca lokalnih trgovačkih centara.
Netipični autoportreti
"Netipični autoportreti Borisa Cvjetanovića u neočekivano smrznutoj bajci mediteranskog pejzaža izražavaju praktičnu nemoć i potrebu humanističkog intelektualca za povlačenjem u sebe. Korak dalje u monokrom izveo je u svojem posljednjem radu Goran Škofić. U potpuno crnom okruženju nagi umjetnik premazuje se crnom bojom dok se potpuno ne stopi s pozadinom i u njoj ne nestane kao da ga je zauvijek progutala. Sličnom razinom autodestrukcije u svom se performansu iz 2012. bavi Ivan Mesek. Tenzije crnog i crvenog, dva totalitarizma oko kojih se zapliće hrvatska politička stvarnost, u eksplozivnom videu Gilda Bavčevića pokazuju se kao naši unutrašnji demoni koje jedino sami možemo savladati. Istu razinu vitaliteta iskazuju dvije kompozicije uljem na platnu na kojima se Helena Janečić predstavlja kao vlastiti super-ego, super-žena koja će uspješno nastaviti širiti koliki-toliki manevarski prostor otvoren demokratizacijom društva. Sardoničnu predstavu društva zaglavljenog u bezizlaznoj statičnosti tranzicije ostvarili su Dražen Budimir i Tihomir Matijević u seriji slikanih kompozicija", napisao je u predgovoru izložbenog kataloga Branko Franceschi. Izložba ostaje otvorena do 17. listopada. (Adriano ŠĆULAC)