Nakon izložbe Vedrana Bišića, pulska galerija Milotić nastavlja sa svojim godišnjim programom, pa je tako ove nedjelje publici predstavljena izložba dvojice riječkih autora; Petra Đakulovića i Nikole Nenadića. Nakon izvrsnog glazbenog uvoda pulska se publika imala prilike upoznati sa Đakulovićevim slikama i crtežima te skulpturama Nikole Nenadića
Đakulovićev slikarski ciklus naslovljen "A.cro.pola" donosi radove venecijanskog đaka i diplomiranog slikara koji u svojem očištu sublimira iskustvo prije svega pop artističke provenijencije u ukusnom srazu s magičnim realizmom odnosno svojevrsnim inačicana nadrealizma. Slikar je to koji itekako dobro barata metieom, a kao osobnim alatom s ciljem šarmiranja struke i publike ne libi se koristiti prokušanom formom – figuracijom.
Osobna poetika, kao i pomalo morbidne apokaliptične, egzistencijalističke i seksističke teme istovremeno zadiru u područje hipperreralizma, ilustracije i plakata. Teme su to urbane tematike i vrlo osobnih poruka kojima autor kao da iskaljuje svoj umjetnički nerv, a tome u prilog idu naslovi poput "Alimentacije", ili "Dvi lezbače oliti phalus vibration".
Svoju grafitersku odnosno street style stranu Đakulović ponajviše iskazuje u slici "Buddha" koja osim često isforsirane figuracije sadrži i dozu apstraktnog ekspresionizma kao i za dobro slikarstvo potrebitu dozu blage nedovršenosti.
Analogno Đakulovićevim realističnim momentima, u kiparskom smislu prati ga estetika kipara Nikole Nenadića. Srodna shvaćanja i prijenosa bazne poruke prikazana u trodimenzionalnom obliku oslanjaju se na ostavštinu realizma odnosno njegovu inačicu – ponovno magičnog realizma. Uglavnom su to prikazi raznih životinja čija zatvorena forma i monumentalnost kontrira konstruktivistički obrađenim partijama. Monumentalna i barokizirana skulptura noja kao i stilizirana, a opet dovoljno anatomski precizna skulptura psa koji zabija glavu u pijesak jasne su definicije naslova Nenadićevog opusa "Ni na nebu ni pod zemljom".
Crteži al secco apolgetske naravi potkrepljuju osnovnu srž i poantu iskazane u kiparskim radovima u kojima je ujedinjeno iskustvo nekoliko povijesnih avangardi. Dopadljivost i melodioznost linije, inače za obradu vrlo teškog materijala – željeza, u skulpturi "Fenix" spada u sferu bestijalne tematike vrlo razigranih formi u kojima kao da se spajaju kiparska proza i lirika; umijeće obrade metala i mitologija. V. ŠILIPETAR