U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu otvorene su tri izložbe i to Brune Dobrilović, Željke Gradski i Bruna Paladina.
Bruna Dobrilović predstavila se izložbom "Ritam rituala". Dobrilović ove godine obilježava i prvo desetljeće autorske izlagačke djelatnosti, a prvi put je samostalno izlagala 2005. baš u Fonticusu.
U "Ritmu rituala" nudi program kojim propituje više područja, svi radovi su predviđeni za plasman u obliku nizova, grupa ili nakupina, a postav djeluje kao neko tajnovito arheološko nalazište.
- Ovim oblicima daju se usložiti fraktalne formacije, elementi koji se ponavljaju u svim smjerovima tvoreći isti oblik, ali drugačijih karakteristika jer, cijeli univerzum titra različitim frekvencijama. Niz radova predstavlja se sklapanjem privremenih cjelina. Autorica nas podsjeća da su razumijevanje i spoznaja uvijek provizorni procesi koji zahtijevaju stalna razmatranja koja nemaju svršetak. Čvrsto, uporno oblikovanje pretvoreno je u dojmljivo propitivanje trenutka, kaže Borkovsky.
"Krici i šaputanja" Željke Gradski predstavljaj, sliko-crteži koje karakterizira osnovni potez ili namaz na podlozi pa autorica rad nadograđuje novim slojem, linijom ili grafovima. Autorica koristi naslove, a time i iskazuje poštovanje prema muzičkim radovima Nicka Cavea, oslanja se na impresije i ideje njegova opusa. Na više radova kao tema ili znak pojavljuje se ženski akt, a te žene mogu biti muze, boginje, vještice ili djevojke. Preklapajući crtež i slikarski postupak, umjetnici ne nedostaje kombinatorike, pronalazeći motive i situacije u osobnom doživljaju svijeta oko sebe, podastire situacije na koje upozorava i koje komentira na osebujan, dosjetljiv, ali uvijek autorski način.
Bruno Paladin se dugi niz godina potvrđuje kao igrač - istraživač, a za niz radova naslovljen "Sinonimi vremena" kao odrednicu uzima slovne znakove. Ciklus naziva "Nova Babilonija" i onirički niže plohe na kojima gradi razigrane, ali stabilne kompozicije. Ritam je naglašen gustoćom i frekvencijom elemenata koja se mijenja od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Neki radovi osvajaju prostor jer imaju debljinu i obradu koja se proteže na rubove, na bočna lica rada.
Radove karakterizira gruba obrada: lijepljenje, brušenje, uporaba vatre, izjedanje kemikalijama, aplikacije slojevima. Kompoziciju rada nosi linija koja ide od jedva primjetne do snažne, a ponegdje se očitavaju karakteristike grafita ili uličnog slikarstva. Pokušavajući pročitati ili izgovoriti zapis pojavljuje se nerazgovjetni niz fonema koji gube smisao.
Uz to, Paladin umeće slova koja se koriste u drugim vrstama pisama. Život se dramatično promijenio utjecajem medija sustava pa se socijalne konvencije više ne daju objasniti na osnovi tradicionalnih društvenih normi. Vizualizirajući ambivalentnost povijesnog trenutka, umjetnik nudi ideju redefiniranja osobnog položaja u kaotičnom svijetu, a prostor galerije poslužio je kao prostor za suočavanje. (M. RADIĆ)