Izložba akademskog slikara Martina Bizjaka naslovljena "Crteži" otvorena je do 26. srpnja u galeriji El Magazein (Portarol 33a) u Vodnjanu. Tim je povodom ovaj uvaženi umjetnik izložio više od 60 svojih radova, od kojih je većina nastala posljednje dvije godine.
Martin Bizjak rođen je u Hrastniku u Sloveniji 1929. godine, a diplomirao je u Ljubljani na Akademiji za likovne umjetnosti 1958. godine. U Puli od 1957. najprije djeluje kao likovni pedagog, a kasnije kao referent za kulturu u Općini Pula, pa voditelj kulturno-estetskog obrazovanja pri Radničkom sveučilištu, a bio je direktor Festivala jugoslavenskog igranog filma od 1975. do 1984. godine. Nakon umirovljenja, intenzivno se bavi slikarstvom. Samostalno je izlagao u priznatim izložbenim prostorima u Zagrebu, Puli, Kumrovcu, Pazinu, Buzetu, Labinu, Rovinju, Mariboru, Ljubljani, Bledu, Ptuju, Zagorju, a sudionik je i brojnih slikarskih likovnih kolonija u zemlji i inozemstvu. Kao istaknuti kulturni i javni djelatnik, dobitnik je nagrade "Dr. Mijo Mirković" i Ordena rada sa srebrnim vijencem, uz ostala priznanja struke.
- Crtež spada u najstariju tehniku likovnog priopćavanja (sjetimo se samo crteža na stijenama spilja, na staro oruđe i oružje te druge predmete koje je čovjek koristio u toku povijesti).
Što se pak mog rada tiče, crtao sam mnogo u srednjoj školi i na akademiji. Premda sam u svom kasnijem radu crtež koristio uglavnom kao pripremu za sliku, uvijek sam ga cijenio i uvažavao kao samosvojnu i samostalnu likovnu disciplinu. Onda je neke godine naišla naročito oštra zima pa sam atelje morao zamijeniti dnevnim boravkom. Da bih poštedio ukućane i sebe neprestanog seljenja slikarskog pribora, počeo sam risati zbog štednje na bilo kakav papir. Nastala je tako moja prva zbirka samostalnog crteža. Pa je kasnije došao period mojih čestih bivanja po bolnicama. I tu sam mnogo crtao da bih si skratio vrijeme, a ponekad i zaboravio na bolove. Stečenu sam naviku "produžio" kući u vrijeme mojih oporavaka. A što sam crtao, što je sadržavalo moje tematsko crtačko područje? Ljudska figura - naga ili obučena, pokoji pejzaž ili "mrtva priroda". Obučena figura, recimo, koliko god gubila od svoje elementarne vjerodostojnosti, dobro bi došla zbog svojih alternativnih vrijednosti. Posebno me uzbuđuje figura u pokretu zbog svoje skladne motoričnosti, gestualnosti i uvijek sigurne, premda ponekad delikatne uravnoteženosti, kazao je autor o svome stvaralaštvu. (V. B.)