Što je kulturno novinarstvo danas, koja je njegova svrha, kakva je njegova budućnost, gdje je granica između novinarstva i PR-a, koliko ima žutila u novinarstvu teme su o kojima su raspravljali sudionici tribine "Mediji i kultura" održanoj danas u galeriji Cvajner.
Na tribini koju je vodila novinarka HRT-a Danijela Stanojević sudjelovala je njena kolegica iz iste medijske kuće Vlatka Kolarović, Boris Vincek iz Glasa Istre, kustosica Branka Benčić te kazališni kritičar s Tportala Igor Ružić. Tribina je održana kao nastavak radionice za mlade novinare koji žele pratiti kulturu, a čiji će se radovi objaviti na portalu Kulturistra, koji vodi udruga Metamedia u sklopu koje je organizirana ova radionica pod vodstvom Stanojević.
- Nemojte pisati pametno o stvarima o kojima nemate pojma, ispast ćete smiješni. Za biti pametan treba nešto znati, poručio je Vincek mladim novinarima.
- Forme postoje da bi se zadovoljila objektivnost, ona se dobiva što većim znanjem, a drugi način je pričati s ljudima koji su vidjeli izložbu jer vi niste najpametniji, kaže Vincek i napominje da nitko novinarima ne brani da se educiraju, da više čitaju itd. Ne slaže se međutim s tezom Danijele Stojanović da novinari trebaju biti edukatori, jer po njemu on su primarno informatori.
Vlatka Kolarović, v.d. urednice kulture na HTV-u i voditeljica "Drugog formata" zapitala se koliko je televizija utjecajna i konstatirala da mladi ne gledaju televiziju osim reality showova ili dijelova nekih emisija.
- Televizija će postati link na net ili neke druge platforme, što HTV nije shvatila. Živimo u vremenu slike, a sve je napravljeno da u edukacijskom sustavu o toj slici ne naučimo ništa, konstatirala je ona. Sjetila se da ju je njena urednica Branka Kamenski naučila da nikad ne bude banalna, tj. da ne prepisuje, nego da sve radi drugačije, iz nekog drugog kuta. Rekla je i da postoje pametni, obrazovani ljudi, ali kojima se nitko ne obraća.
Igor Ružić je u diskusiju uletio kasnije jer je zapeo u prometu, a ispričao je da danas zbog toga što vijesti idu odmah na net, više nema vremena niti prespavati nego odmah mora napisati tu kazališnu kritiku. Kaže da se ne mora pisati za svu publiku, ali svaki tekst o predstavi mora svojim stilom odražavati tu predstavu. Teza je da kulturu nitko ne čita pa je ima sve manje, no problem je u cenzuri, zna se koji je čiji medij pa se to širi i na kazališnu kritiku.
Branka Benčić, slobodna kustosica koja također nešto malo piše za medije, kazala je među ostalim da je kritika možda u krizi, no kao osoba koja šalje medijima najave događaja napomenula je da se medijima mora omogućiti da razaznaju o čemu se radi.
U vezi s odnosom novinarstva i PR-a, odnosno odnosa s javnošću, tj. reklamiranja Stanojević je zaključila da novinar jednom kada stekne renome više ne mora biti PR, nego može raditi i tekstove sa stavom. Mlade novinarke, polaznice radionice, zanimalo je što sudionici tribine misle o nedostatku kadrova u kulturnom novinarstvu te što bi napravili da mogu nešto promijeniti u svojim redakcijama, no osim mladih entuzijasta uključenih u priču oko radionice, skoro da nije bilo druge publike koju bi tema tribine zanimala. (M. RADIĆ)