Kontroverzna i proturječna osoba, jedini naš avangardist koji je završio likovnu akademiju, do smrti vjeran svom individualizmu, ali prije toga i apologet režimu, partizan i pokajnik, pjesnik, glumac, avanturist, pustolov, slijepi putnik koji je obišao svijet, dragocjen i osoben lik koji u sebi ima sva proturječja i sve talente… i jedan od onih naših lijepih gubitaka koje nismo znali na vrijeme prepoznati - rekao je o Vladi Kristlu (Zagreb, 1923.(?) - Muenchen, 2004.) na otvaranju izložbe u galeriji Adris Igor Zidić, a koja je pala točno na desetu godišnjicu umjetnikove smrti.
I nisu samo to karakteristike i epiteti koji krase i prate Kristla za burnog života i neiscrpnog stvaralačkog rada, još od zenitskih dana Zagreb filma i Zagrebačke škole animacije kojoj je bio jedan od stupova, a svojim crtežima, animacijom, režijom i maštovitošću kroz tri snimljena filma, od kojih je "Don Kihot" (1961.) pobrao sve svjetske nagrade i priznanja, i danas dokazuje svoju tezu o moći svog crtačkog talenta i inovatorstva. Pisao je stihove cijeloga života i mnoge je knjige objavio; znatno više na njemačkom nego na hrvatskom jeziku. I to je bila emanacija njegova nomadskog duha: kad je emigrirao - emigrirao je potpuno: iz zemlje i jezika.
- S pojavom Kristla simbolično počinje naša stvarna postsocrealistička moderna pedesetih godina XX. st., koja bi, da joj je bilo moguće nesmetano djelovati u hrvatskom prostoru, zacijelo bila ostavila znatnijega traga baš kroz sveukupnost svoga heterogenog, pa i kvalitativno neujednačena Djela. Sadržaj Kristlova djelovanja nije ni sam predmet-slika, ni pojedini događaj, nego su to uzastopna opredmećivanja oporbenih misli, permanentno rekonstruiranje nesavršenog svijeta, proizvodnja slikovne i verbalno-pjesničke bujice, ističe Zidić.
Uz slike iz raznih faza, od onih prvih zagrebačkih, potom nastupa '53. s Exitom čije je autore i djelo nekoliko godina prije toga odbacivao, preko čileanske faze do povratka s Rovinjskim ciklusom između 1959. i 1962. (Pozitive i negative, Varijante i varijabile i Pletene konce), kojima je dao svoj najznačajniji prinos apstrakciji s kraja pedesetih i samog početka šezdesetih godina u nas, te kasnije s njemačkim figurativnim djelima, na izložbi se mogu pogledati i Kristlovi filmovi, među kojima i zabranjeni "General" (1962.), crno-bijeli filmski biser kojemu je bio potpun autor, pa čak i snimatelj, a koji se "drznuo" propitati Maršala.
No, ono što društvo i sredina koje je i sam stvarao u revoluciji, a koja je na kraju pojela svoje najbolje sinove, nisu prepoznali, prepoznala je Njemačka.
Posebno se to vidi kroz Kristlove tzv. "sekundne filmove" na kojima je niknuo njemački novi val, a Wenders, Herzog i društvo su ga smatrali svojim uzorom i ocem i tako je posto zaštitnim znakom novovalaca od '50-tih na ovamo.
- Uvijek živi histrion u njemu, žongler, koji ga tjera da se okuša kao slikar, glumac, animator, redatelj, su-snimatelj, profesor-predavač, pjesnik, dramski pisac i scenarist, navodi ga, isto tako i na mistifikacijsku produkciju: na stvaranje neke usporedne stvarnosti i usporedne povijesti, na stapanje, (logički) nedopustivo, onoga zbiljskog i onoga izmišljajnog, ali (artistički) opravdano zbog iznimne sugestivnosti i naročite vitalnosti oblikâ i plodova nedopustivih mezalijansi; njihove (sinkrone) tvarnosne i nadrealne tu-nazočnosti. Te je kupaže Kristl iskušavao s puno šarma i duhovitosti, ogorčenja i bijesa, ljubavi i fanatizma pod okriljem vlastitih velikih metafora, piše u popratnom katalogu autor postava Igor Zidić, zajedno s Modernom galerijom iz Zagreba.
S ukupno 26 slika, pet filmova i nevjerojatno sadržajnim kataloškim reminiscencijama na Kristla i hrvatsku suvremenu umjetnost, ova izložba zasigurno će ostati i mali sat povijesti umjetnosti jer je okupila mnoga slikarska imena i kritičare koji su bili Kristlovi suvremenici, od Marčela Brajnovića do Ješe Denegrija.
U popratnom glazbenom intermezzu nastupila je nova rovinjska gitaristička nada Judita Vošćon, mentora i voditelja Domagoja Terzića koji je i sam kao mnogi kasnije (Hauser, Šverko, Nemet, Joka, Stell, Ćurić, Kuhar, Tiani, Čabrunić…) svoje prve korake do uspjeha započeo na ovom mjestu. Izvela je "Prelude" J. S. Bacha i "Berceuse" R. Charltona (Mate ĆURIĆ)