Dva mlada autora izlažu svoje radove u grožnjanskoj galeriji Fonticus - Noel Šuran iz Lindara s "Genetskim crtežima" i Riječanka Andrea Ružić koja se predstavlja s ciklusom slika pod nazivom "A mislili ste da ne vidimo dobro". Njihove samostalne izložbe inaugurirane su proteklog vikenda, a otvorio ih je i publici predstavio voditelj Fonticusa Eugen Borkovsky.
Šuranove je radove Borkovsky nazvao recikliranom ovčjom ambalažom, podsjetivši da se taj autor na svom intenzivnom kreativnom putu odredio kao promotor ekološko-etnografskih tema s područja glazbe i likovnosti.
- Autor nas je okružio monokromatskim plohama bogatim tonskim gradacijama. Likovni elementi, točke, mrlje, linije raspršene su nekim unutrašnjim redom tvoreći ekspresivne apstraktne kompozicije. Vabe nas na dodir, na taktilan doživljaj, jer prilazeći pojedinom radu otkrivamo napetu površinu materijala koji nije platno. Otkrivamo da je u pitanju pergament, obrađena i na okvir, poput bubnja, napeta životinjska koža. Ova se umjetnička akcija sastoji od odabira i nabavke živih životinja, hranjenja, kontroliranja oplodnje i brige o potomcima, pa slijedi klanje, obrada krzna i razapinjanje na okvir. Bizarna zamisao o oplođivanju dva dezena kako bi se dobilo treći zapravo je dramatično uprizorenje bioartističkog čina, rekao je Borkovsky.
Mlada Riječanka pak ponudila je svoju recentnu slikarsku produkciju akrila na platnu na velikom formatu. U prvoj grupi slika su detalji, a u drugoj figure ili skupine likova iz kojih se daju iščitati društveni komentari.
- Neke od tema direktno ili indirektno dotiču erotiku. Većina likova su u nedefiniranom prostoru, bez čvrstih gabarita. Kolažom i apliciranjem čipkom umjetnica je naglasila žensku priču. Njeni radovi vode od koncepta doživljenog do režiranja scene. Likovi su na tren zaustavljeni, bez obzira jesu li na sceni sami ili u grupi. Uvijek su u grču neke aktivnosti. Autorica problematizira način života kojeg u današnjem obliku diktira kapitalistička privreda, intenzivno doživljava stanje okruženja i to nam želi prenijeti, pa nas je tako obasula informacijama. Ovaj ciklus možemo tumačiti kao svojevrsni dnevnik trenutaka spoznaja, riječi su voditelja Fonticusa. (T. KOCIJANČIĆ)