Pulskoj publici dobro poznat Zijah Sokolovic nastupio je u Domu hrvatskih branitelja u cetvrtak sa svojom predstavom "Kobajagi donijela me roda". Oko 600 Puljana željnih uživanja u društvu maestralnog glumca pohrlilo je u dvoranu DHB-a pa se tražila i stolica više.
Predstavu koja bi djeci i roditeljima trebala olakšati odgovaranje na nezgodna pitanja poput onih "kako sam došao na svijet?", "kako ste se vi upoznali?" i druga koja svatko docekuje s nelagodom, Sokolovic je zapoceo standardnom pricom: "Kad sam ja bio mali..."
Kad smo mali, želimo biti svašta, pa nam je neumorni Sokolovic vješto odglumio raznolika zanimanja, od skijaša, tenisaca i nogometaša preko padobranca i kuhara do manekena te izazvao salve smijeha njemu svojstvenom pantomimom. I baš kao i uvijek, humoristican slijed njegovih misli bio je povremeno isprekidan tek naizgled šaljivim upadicama: "Kad sam bio mali, nisam znao da sam mali. To je isto kao kad si glup", ili pak "Htio sam da budem glumac. Ne kao vi što glumite kad vam rodbina dode u posjet, nego pravi glumac. Glumac može da bude sve! Glumci mogu da budu pametni i bezobrazni...", porucio nam je.
Kao i u svakoj njegovoj predstavi, i u ovoj je smijeh u dvorani stišao nezaobilazan ozbiljan moment. Ovaj put rijec je bila o pripovijetki o djecaku i stablu koja u sebi krije prikaz tragedije odrastanja i posljedice gubitka djecje nevinosti.
Na kraju je ipak trebalo odgovoriti na pitanje kako nastaju djeca i tada je ponovno humor preuzeo glavnu rijec jer je Sokolovic kemiju i biologiju ucinio nevjerojatno zabavnima, s mjerom i ukusom, a ipak bez ustezanja i zaplitanja u mutne metafore.
- Ovo je divno, ovo kako publika reagira na nešto tako jednostavno, kakva je atmosfera vladala u dvorani... Meni je bilo zaista predivno i vidi se da su i oni uživali, komentirao je Sokolovic na izlasku iz Doma branitelja dok su ga posjetitelji salijetali sa svih strana da mu stisnu ruku, zahvale za ugodno provedenu vecer i požele mu da ga roda ponovno što prije donese u Pulu. (Patricija SOFTIC-MEHMEDOVIC)