"Histerična si", "Mogla si prije otići", "Luda si kada si to dopustila", "Supruga si mu i dužnost ti je da mu oprostiš", "Mora se znati tko je gazda u kući", "Prava bi žena to šutke podnijela, dramiš", "Sama si si birala, sada trpi". Ovo su neke od najčešćih "mudrosti" koje čuju žene kada se bližnjima ili prijateljima pokušaju otvoriti i priznati im što im se kod kuće događa s partnerom. Bezbrojni papirići s ovakvim i mnogim drugim izjavama dočekali su brojne goste u subotu navečer u MMC-u Luka razasuti posvuda po podu i bilo je teško ne obratiti pozornost na njih. To je zasigurno i bio cilj Udruge Pank (Platforma Aktivnih Nezavisnih Kreativaca) koja je na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama organizirala program s ciljem informiranja javnosti o nužnosti nulte tolerancije na nasilje nad ženama i djevojčicama te općenito na nasilje u obitelji.
Mnogo toga viđenog u subotu navečer u Luci trebalo nam je biti degutantno, zbog čega su se među razasutim papirićima našli i isprinti pojedinih novinskih članaka vezanih uz razne epizode obiteljskog nasilja, ali i komentari građana na internetskim raspravama na tu temu.
Opasno tanka linija
Posjetitelji su na početku programa zamoljeni za tišinu, "jer je većina zločina nad ženama obavijena tišinom". Od 2013. na ovamo, prema podacima MUP-a, počinjeno je 876 kaznenih djela nasilja nad ženama, a 478 žena doživjelo je ozbiljne prijetnje. U istom je periodu u Istri 219 žena doživjelo fizički napad i zadobilo lakše tjelesne ozljede. Međutim, stručnjaci ističu da u zadnje vrijeme napadi postaju sve brutalniji, a napadači na žene su uglavnom članovi najuže obitelji. Kako to u stvarnosti često izgleda, pokazao nam je kratki igrani film "Tanka linija" koji ima za cilj potaknuti gledatelje na razmišljanje i propitivanje vlastite empatije. Možemo li suosjećati s nasilnikom promatrajući njegovu patnju? Može li se nasilnik promijeniti, pokajati? Gdje je granica između grižnje savjesti i nedostajanja, između ljubavi i poštovanja? Naime, u filmu, u kojem Šandor Slacki i Michela Gergorić glume mladi par, kao lajtmotiv se pojavljuje učestalo konzumiranje alkohola koji na koncu kulminira nesvjesnim počinjenjem ubojstva, nakon čega se muškarac na grobu ponovo opija i pokušava se prisjetiti što se točno dogodilo, a potom gorko plače.
Ništa manje neugodan osjećaj u želudcu izazvala je i plesna predstava "Venusian" četiriju studentica Akademije suvremenog plesa u Budimpešti, koje kroz ovu predstavu postavljaju mnoga pitanja o rodnim stereotipima, ljudskom tijelu kao objektu, o uvjetovanom ponašanju i drugo. Nives Galić, Šandor Slacki stariji i Šandor Slacki mlađi predstavili su nam "Priče u sjeni", dvije istinite priče žena žrtava nasilja i koje smo istovremeno gledali u sjeni. Kod obje priče koje započinju gotovo bajkovito pažnju privlači jedna činjenica, a to je da se otpočetka nasilnici ponašaju dosta posesivno i zaštitnički prema svojim partnericama, što njima nerijetko imponira, jer se u fazi zaljubljenosti i opijenosti ljubavlju takvo ponašanje koje postepeno oduzima slobodu i ne može drugačije tumačiti. Čak ih ni bacanje stvari po kući uslijed poneke žestoke svađe s izmišljenim razlozima nije dovoljno otrijeznilo da bi istog trena otišle. Ženama je zapravo to jedan od glavnih problema - kuda otići - posebice ukoliko nemaju podršku i razumijevanje članova bliže obitelji ili prijatelja.
- Najgore je to što je tražio spolni odnos svaki put kada bi me istukao, jedno je od priznanja iz tih ispovijesti, i to je vrlo bitna izjava koja će mnogima konačno pojasniti kako zapravo u većini slučajeva izgleda silovanje u bračnom ili partnerskom odnosu, što mnogi još uvijek odbijaju shvatiti i prihvatiti. Druga najčešća verzija je kada muškarac dolazi kući pod vidnim utjecajem alkohola i zahtijeva od žene da "ispuni svoju bračnu dužnost", te nasilno "uzima ono što smatra svojim vlasništvom", ako se ona protivi leći s njim u takvom stanju. U Istri je u periodu od 2013. do kolovoza 2017. devet žena silovali su partneri, no brojka je iz više razloga zasigurno i veća.
Ne bilo kojoj vrsti nasilja
Kakvo perfidno ponašanje, psihičko i fizičko nasilje trpe žene, zorno pokazuje i dokumentarni film "Priča o Jasmini", ženi koja je sa četvero djece pobjegla od obiteljskog nasilja u Sigurnu kuću i usprkos konstantnom strahu za svoj i živote svoje djece pokrenula sve raspoložive pravne mehanizme kako bi njena obitelj konačno mogla mirno spavati i uspješno krenuti u novi život. Ovo je samo jedna od priča iz filma "Svemu unatoč - 4 priče o ženama" koji je nastao u suradnji Televizije Student i udruge B.a.B.e.
Možda najsnažnija poruka cijele ove večeri dogodila se na kraju s prikazivanjem kratkog društvenog eksperimenta među djecom od sedam do deset godina. U videu smo mogli vidjeti pet dječaka koji prvo pričaju što žele biti kada odrastu i zašto, a zatim pred njih šutke dolazi jedna prelijepa djevojčica od kojih 11 godina. Dječaci ostaju zbunjeni, ali naočigled reagiraju na njenu ljepotu. Djevojčica cijelo vrijeme šuti, a voditelj ispituje dječake što misle o djevojčici. Zatim ih zamoli da ju dodirnu, bilo kako, i oni ju uglavnom plaho jedva dodiruju, po ruci ili po obrazu, naočigled sramežljivo. Međutim, tada ih zamoli da ju udare, i dječacima se konstantni smiješak polako topi s lica. Svi dječaci odgovorili su negativno i dali objašnjenja za svoju odluku: "jer se djevojčice ne tuče", "jer to boli", "jer nije lijepo tuči se", "jer sam protiv nasilja", ili, kako je lijepo naučio jedan dječak, "Kaže se da se žene ne dodiruje niti cvijećem". Zašto onda sve te naučene stvari mnogi muškarci s vremenom zaborave?
Članovi udruge PANK željeli su projektom MUK potaknuti građanke i građane Pule i Istarske županije da ne toleriraju nikakav oblik nasilja nad ženama, a niti neravnopravni položaj žena i djevojčica u našem društvu. Na kraju su svi prisutni pozvani da pogledaju ispod svojih stolica i dignu visoko u zrak papir koji su tamo pronašli, te su tim činom svi zajedno poručili "Ne nasilju". (Napisala i snimila Patricija SOFTIĆ)