Petini građana Hrvatske prijeti siromaštvo, u blokadi je više od 240 tisuća građana, brojka nezaposlenih bliži se 350 tisuća… Tko su ljudi koji, pritisnuti teškom neimaštinom, svaki mjesec dolaze u prostorije Gradskog društva Crvenog križa u Puli po nužnu pomoć - pakete s hranom, pokušali smo doznati provevši jedno prijepodne s njegovim djelatnicama.
One koje svakog od 300 korisnika poznaju u dušu, upoznale su nas s njima i njihovim teškim sudbinama.
U prostorije Crvenog križa svakog mjeseca tako dođe muškarac rođen 1958. godine koji živi sam u jednom napuštenom prostoru u centru grada. Bolestan je, ima tuberkulozu u remisiji i nema nikog svog.
Nažalost, nema ni dokumente pomoću kojih bi mogao doći do nekih socijalnih prava pa mu je hrana koju dobiva u Crvenom križu jedino od čega preživljava.
Po pakete hrane dolazi i udovica koja živi od mirovine koja iznosi jedva 1.500 kuna. Sav novac joj ode na najam gradskog stana i režije pa, iako je cjeli život radila i skupila 36 godina staža, nema dovoljno za osnovne životne potrebe.
Kako jedna nesreća nikada ne dolazi sama, osim što je siromašna, teško je bolesna.
Teško je bolestan i muškarac od 40-ak godina, ima epilepsiju i hepatitis i nesposoban je za rad. Živi s oko 750 kuna koje mjesečno dobiva od pulskog Centra za socijalnu skrb.
No, on za razliku od mnogih, još uvijek ima koliko-toliko siguran krov nad glavom. Živi kod prijatelja koji je također u teškoj materijalnoj situaciji, stoga mu daje novac za stanarinu, a on dolazi po hranu.
Onima koji ne mogu doći sami djelatnice Crvenog križa hranu nose. Primjerice, pričaju nam, jedna od njih je i 62-godišnjakinja koja živi od mirovine od 1.600 kuna u gradskom stanu od tek 11 kvadrata. Teško je bolesna i kada podmiri režije i troškove za lijekove, ne ostaje joj dovoljno za hranu.
U jako je teškoj životnoj situaciji i 46-godišnja Puljanka. Rastavljena je i ima dvije kćeri koje se školuju. Ne može raditi, nekoliko je puta operirana od karcinoma, slijepa je… Jedino joj pomaže stara, već bolesna majka i - Crveni križ.
Djelatnice Gradskog društva Crvenog križa u Puli kažu nam da su mahom njihovi korisnici samci, i to muškarci u srednjim ili poznim godinama, sa zdravstvenim problemima, a često cijeloj priči kumuje i alkohol.
Žive u napuštenim objektima - barakama, praznim prostorima ili u zajedničkim unajmljenim sobama.
Nešto je manji broj žena. Uglavnom su to udovice bez posla ili mlađe samohrane majke koje si s jednom plaćom ne mogu pokriti ni osnovne životne potrebe. (Borka PETROVIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU