U zgradu opce bolnice Pula, bivšu "vojnu" bolnicu na Verudi, može se uci u bilo koje doba dana i doci do bilo kojeg bolesnika, osim onih u šok sobama, a u vrijeme posjeta je takva gužva po hodnicima kao da je kakav samanj.
Nedavno ste pisali da je uhvacen višestruki kradljivac koji je okrao niz pacijenata u toj istoj bolnici. Gotovo svakodnevno tamo nekome nešto nestane a da se ne nade krivac. Bili smo u posjeti prošli tjedan na odjelu za srcane bolesti i to je bilo nevjerojatno - promet dostojan autobusnog kolodvora! Pacijenti sami kažu da im dolaze posjetioci i izvan vremena posjeta. Što reci!?
Sobe su krajnje skromno uredene, ako se to može nazvati uredenjem, svuda goli bijeli zidovi, a od inventara osim kreveta i ormarica, koji naravno nema kljuc, ništa drugo. Strašno je to da su bolesnici, koji ne mogu igrati ulogu stražara i koji su cesto ostavljeni potpuno bez nadzora, izloženi svakome - i dobronamjernome i zlonamjernome - kao i njihova skromna imovina koju su ponijeli sa sobom, bio to komad wc papira, pribor za higijenu ili hrana, bio to ogrtac, papuce ili mobitela i nešto sitnog novca za automat za kavu ili novine...
Smatram da je prvenstveno zbog higijene - jer dolaze zimski mjeseci s gripom i prehladama - nužno pojacati nadzor nad ulascima i izlascima iz bolnice. Osobnu iskaznicu morate pokazati, na primjer, vrataru na ulazu u zgradu obicnog osiguravajuceg društva kao što je Croatia osiguranje. Zašto postoji ogromna portirnica na ulazu u bolnicu i zašto ti ljudi u portirnici rade?
Oni bi morali evidentirati one koji ulaze u krug bolnice a nisu osoblje. Zatim, odjeli bi morali biti zakljucani i na ulazu imati zvonce tako da odjelni radnik otvori vrata tek kad se uvjeri da je posjeta dobronamjerna! To nije zgrada tržnice nego zgrada u kojoj je najosjetljivija skupina ljudi - bolesnici! Takoder, svakom bi se pacijentu trebao ponuditi ormaric za osobne stvari pod kljucem, barem jedan za cijeli odjel.
Bilo bi dobro, ali to je izgleda za našu bolnicu science fiction, malo popiturati zidove i možda neku sliku ili poster staviti na zid, tako da covjek koji mora u njoj duže ležati ima pogled na nešto lijepo, pozitivno i opuštajuce. Mislim da su to mali pomaci koji bi pospješili i lijecenje!
S ovakvim nekontroliranim kretanjima razni ljudi mogu unijeti razne bolesti u bolnicu ili pak bolnicke infekcije proširiti van. Bolnica je ustanova od posebne vaznosti i treba imati svoja pravila, a odjel na kojem leže bolesnici je nešto drugo od poliklinike ili otvorenog laboratorija.
Ovako, kad nema nikakve kontrole, mogli bismo uskoro i neko drvo unutar bolnickog kruga naci ukrašeno špricama, možda i kod samog ulaza. Pažnja je tako mala da ne bi bilo cudno. (A. MEDAK)