Istraživanje rimskog podvodnog arheološkog nalazišta u medulinskoj uvali Bijeca, otkrivenog 2014., nastavljeno je i ove godine: nedavno je istražena gospodarska građevina datirana u razdoblje s kraja 1. stoljeća prije Krista na početak 1. stoljeća, za koju se još utvrđuje namjena. Naime, prvotno se smatralo da je riječ o ribnjaku, no zbog razine mora moguće je da je ondje bila solana, objašnjava Ida Koncani Uhač iz Arheološkog muzeja Istre, podvodna arheologinja i voditeljica istraživanja u Bijeci.
Ostaci solane iz 3. i 4. stoljeća
Napominje da je riječ o objektu kojeg tvori jedna pravokutna prostorija (17 puta 7 metara) od koje se s južne i zapadne strane nastavljaju zidani kanali za koje je utvrđeno da su bili pregrađeni ustavama, vjerojatno drvenim zasunima da bi se regulirao odvod ili dotok morske vode u centralni prostor.
U krugu od svega nekoliko stotina metara plitke medulinske uvale 2014. i 2015. otkriveni su podmorski ostaci spomenute gospodarske građevine, ostaci solane sa sačuvanim drvenim sanducima iz 3. i 4. stoljeća, potom uljare s dobro očuvanim mlinskim kamenjem te palisade od čak 2.000 gusto postavljenih drvenih pilona iz 4. i 5. stoljeća.
- Ove godine istraživali smo strukturu pored tzv. zapadnog kanala, te smo s njegove vanjske strane pronašli i istražili dva drvena sanduka u dužini od osam metara. Na lokalitetu je primijenjena metoda fotogrametrije radi izrade 3D modela. Uzeti su uzorci drveta zbog raznih analiza, a nakon završetka istraživanja lokalitet je prekriven pijeskom, geotekstilom i kamenjem. Na prostoru istarskog priobalja, strukturu sličnoj ovoj u Bijeci, koja pripada arhitekturi ribnjaka, istražuju kolege iz Poreča i Francuske u uvali Busuja kod Poreča, pa su nam to zasad jedine analogije na Jadranu. Sigurno je da moramo provesti još istraživanja na ovoj građevini da bismo rekonstruirali njezin izgled i namjenu, veli Koncani Uhač.
Sačuvani kameni i drveni nalazi
Stručnjacima pulskog muzeja lokalitet u Bijeci prije tri su godine prijavili ronioci medulinske udruge Eko more.
- Nakon njihove obavijesti, ustanovljeno je da se u uvali nalaze sačuvani kameni i drveni nalazi. Pretpostavlja se da je zbog građevinskih radova strojnim iskopom došlo do pomicanja sedimenta s morskog dna, pri čemu je i otkriven lokalitet. Nakon što su muzej i Općina Medulin 2015. osigurali financijska sredstva, u Bijeci su provedeni preliminarni arheološki radovi. Tada je ubiciran složeni kompleks rimske arhitekture koji se rasprostire na površini od oko 11 tisuća kvadrata. Nalazište je od 2015. pod zaštitom Ministarstva kulture koje i financira projekt. Uz stalnu ekipu arheologa i restauratora, u istraživanjima sudjeluju i ronioci RK Centar i Eko mora, a od ove godine pridružili su im se i članovi Društva za podvodna istraživanja iz Pule.
- Za fotografiju je bio zadužen Branislav Danevski iz centra Diving Pula, a digitalnu fotogrametriju je odradio inženjer Bojan Bradač koji se lani priključio projektu. U ovogodišnjoj istraživačkoj kampanji sudjelovalo je i dvoje podvodnih arheologa s australskog sveučilišta Flinders.
Ostaci zgrada ostaju u moru
Arheologinja podsjeća da je dosad obavljeno multibeam snimanje, čime je u potpunosti registriran reljef dna sa strukturama, uslijedila su topografska mjerenja i fotogrametrija, čišćenje struktura i manja sondiranja pojedinih rimskih građevina.
- Lokalitet obuhvaća veliku površinu tako da je nemoguće u jednoj arheološkoj kampanji istraživati sve potopljene strukture u Bijeci. Važno je kvalitetno se posvetiti istraživanju pojedinog objekta kako bi se u konačnici mogla dobiti idealna rekonstrukcija istog.
Na pitanje hoće li svi pronađeni ostaci ostati u moru ili će se dio pohraniti u muzeju te na koji način zaštititi lokalitet od devastacije, Koncani Uhač odgovara da će ostaci zgrada i drugih nepokretnih struktura ostati u moru.
- I nalazi mlinskog kamenja trebali bi ostati u moru, a ako bi se i vadili, pitanje je gdje bi se pohranili i ima li smisla izvaditi nalaze koji „nikome ne smetaju“ iz njihovog primarnog konteksta. Takvih arheoloških nalaza, a i drugih koji su opće kulturno dobro nažalost ima i u okolici Bijece, na kopnu, u privatnom vlasništvu gdje uživaju poglede samo svojih nezakonitih vlasnika, a tamo im sigurno nije mjesto. Nažalost, devastacija lokaliteta se ne može spriječiti. Uvijek se nađe poneka osoba koja misli da čini ispravno i otuđuje arheološke predmete. Osobit je problem kad se predmeti izvade iz mora jer se ne konzerviraju ni restauriraju, pa je njihovo trajanje vrlo kratkotrajno, veli naša sugovornica. Napominje da se lokalitet u Bijeci može smatrati muzejom pod morem koji uz dobru ideju i realizaciju može postati arheološki podvodni park.
Ostaci drvenog rimskog broda
Riječ je o ostacima drvenog rimskog broda stradalog u brodolomu koji datira s prijelaza iz 4. u 5. stoljeće, a nalazi se u uvali Debeljak na Kamenjaku. - Istraživanje će početi 18. rujna, a trajat će do 7. listopada. Osim AMI-ja, u istraživanju će sudjelovati i nautički arheolozi Odjela za nautičku arheologiju francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja koji su specijalizirani za proučavanje brodskih konstrukcija. Ukoliko vrijeme bude povoljno, organizirat ćemo razgledavanje i za građane, najavljuje arheologinja. Dobro očuvane ostatke broda s najmanje 20 rebara i oplatom prije dvije godine otkrio je i prijavio Igor Đokić iz Ronilačkog kluba Centar, a stručnjaci AMI-ja potom su u studenom 2015. godine preliminarno zaštitili lokalitet, da bi ga na proljeće 2016. zaštitili betonskim blokovima i metalnom mrežom. Prethodno su fotodokumentirali lokalitet, uzeli uzorke drveta te ugovorili međunarodnu istraživačku suradnju s Francuzima. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ, foto: Arheološki muzej)