Produhovljena. Prava dama. U očima joj sjaji djevojačka vitalnost i energija. U njenom prisustvu shvaćate o kakvoj je popularnosti riječ. Salijeću je kontinuirano novinari, obični ljudi, organizatori, nove mlade filmske ekipe. U Areni je na subotnjoj ceremoniji otvorenja dobila zajedno s Ljubišom Samardžićem najveće ovacije.
Milena Dravić ponajveća je, ako ne i najveća glumačka zvijezda jugoslavenskog filma, a desetljećima je i uspješna i iznimno produktivna kazališna glumica. Uspjeh i slava traju više od 50 godina, posebno od prve Zlatne Arene 1962. za film "Prekobrojna". Potvrdu, pak, na međunarodnoj sceni dobila je nakon uloge u kultnom Makavejevom filmu iz 1971. godine "WR Misterije organizma", osvanuvši kao simbol feminizma ni manje ni više nego na naslovnici New York Timesa.
Imala je čast da je na večeru pozove veliki redatelj Alfred Hitchcock i pokloni joj posebnu fotografiju s njegovim crtežom. U Cannesu su joj nakon projekcije "WR Misterija organizma" osobno prišli Jack Nicholson te John Lennon i Yoko Ono te joj, kako se prisjeća, oduševljeno čestitali.
- Gospođo Dravić, razgovaramo, evo, na terasi hotela Riviera. Ovo je mjesto desetljećima bilo filmsko žarište.
- Iskreno, kad sam sada ušla u Rivieru, rekla sam: "Gospode bože, pa zašto se ovdje nije održao jubilarni 60. festival". Objašnjeno mi je kakva je situacija s hotelom i da je to nemoguće, ali mislim da je ovo pravo mjesto, ne samo za razgovore, već za okupljanja poslije projekcija. Ovo je pogođeno mjesto; to me je sad toliko uzbudilo, bez obzira što mi kažu da je hotel malo u derutnom stanju. Fantastične me uspomene vežu za ovaj hotel. Ovo je bilo mjesto gdje se odlučivalo o našim sudbinama, našim karijerama.
U Puli je tadašnji jugoslavenski filmski festival bio po kvaliteti prvi u Europi. Smjenjivali smo se s Česima i Mađarima. Bili smo zaista u vrhu europske kinematografije. Bili smo stvarno Europa po svemu.
- Vaša je karijera doživjela strelovit uspon sa sedmim filmom, Bauerovom "Prekobrojnom" 1962. godine.
- Moram ipak spomenuti svoju prvu ulogu u filmu redatelja Františeka Čapa. On je Čeh koji je došao živjeti u Sloveniju. On me je, prije svega, otkrio. Dao mi je super glavnu ulogu u filmu "Vrata ostaju otvorena" i moj prvi dolazak u Pulu 1959. vezan je upravo za taj film. Doživjeli smo kao ekipa ovacije publike. Nas su bukvalno nosili na rukama kroz Arenu. Kidali su nam za uspomenu djeliće odjeće, kao što to rade Rolling Stonesima! Taj se film dogodio nakon jedne serije filmova s ratnom tematikom, a ovo je bio film sa suvremenom temom i s kompletno mladom glumačkom ekipom. (razgovarao Z. ANGELESKI)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU