U Istri je u proteklih šest godina u obiteljskom nasilju ubijeno osam
žena i dva djecaka, a prema prijavama istarskoj policiji, nasilju su
svakog dana izložene dvije žene. Medutim, svakom prijavljenom slucaju
treba dodati 10 neprijavljenih.
U Hrvatskoj je u istom razdoblju
ubijeno više od stotinu žena te desetero djece, istaknula je
aktivistica i novinarka Branka Žužic na radionici posvecenoj resocijalizaciji žena žrtava obiteljskog nasilja održanoj u Porecu organizaciji tamošnjeg Centra za gradanske inicijative u sklopu programa Istarski gradovi protiv nasilja nad ženama.
Sigurna kuca Istra je od travnja 2006. do lipnja 2010. radila s
200-tinjak žena te u tri skloništa na tajnim adresama zbrinula 24 žene
i 33 djece, uglavnom na šest mjeseci. Izmedu ostalog, uspostavila je i
hvalevrijedan model hitnog smještaja žrtve u hotel, rekla je Žužic.
Buduci da je više od polovice žena žrtava nasilja nezaposleno, važan korak na putu njihovog povratka u normalan život je nalaženje posla, što je ponekad otežano negativnim stavovima poslodavaca. Evidencije zavoda za zapošljavanje ne prepoznaju žrtve nasilja kao zasebnu kategoriju iako pružaju odredenu pomoc u sklopu opcenitih mjera za poticanje zapošljavanja osoba koje teže pronalaze zaposlenje.
Drugi problem je stambeno zbrinjavanje jer žrtve, kada i imaju posao, vecinom imaju mala primanja i ne mogu placati stanarinu. Nerijetko rade u turizmu ili trgovackim lancima pa se kao dodatni problem javlja cuvanje djece, u cemu je postignut stanovit napredak s jaslicama i vrticima. Posebno je istaknuta potreba da se žrtvama pruži potpora i razumijevanje u svim fazama oporavka i povratka u normalan život.
Kritike su upucene sudovima, koji, po ocjeni mnogih sudionika skupa, nasilnicima cesto izricu minimalne novcane i zatvorske kazne, no predsjednica Prekršajnog suda u Porecu Dragica Gruic apelirala je na potrebu da se nasilje u obitelji shvati kao problem s vrlo složenim uzrocima koji se ne može uvijek rješavati po formuli "tko opali šamar, ide u zatvor", a koju cesto traže ženske udruge.
Sudski tretman obiteljskog nasilja je, po njenim rijecima, definiran postojecim zakonima i obvezom suca da u svakom predmetu sagleda olakotne i otegotne okolnosti, ali i nepostojanjem sustava za provodenje pojedinih mjera koje postoje u zakonima, ali ne i u praksi. Tako sudac može nasilniku izreci mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, ali se ona nema kako provesti.