U 109. godini umrla najstarija Hrvatica - Katarina Pucić

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Na pitanje kome zvone zvona na zvoniku crkve Svetog Mihovila u Žminju danas sam dobio odgovor - noni Katarini Pucić iz sela Žagrići između Žminja i Sutivanca koja je 27. travnja umrla u 109. godini života kao najstarija Hrvatica, javio nam je prijatelj obitelji Pucić, Milan Damijanić iz Žminja.

Dvadeset potomaka

Prije samo deset dana, 19. travnja, u krugu obitelji proslavila je 108. rođendan što ju je definitivno svrstalo u najstarijeg stanovnika Hrvatske. Iako su novinari Glasa Istre obilazili njezine rođendanske proslave u posljednjih šest godina, na zadnjem nismo bili. Posljednji ispraćaj zakazan je danas u 15 sati na mjesnom groblju u Žminju.

Nona Kata rođena je 19. travnja 1909. godine, a iza sebe ostavlja tri sina: Frane (Franjo) rođen 1931. godine, Jože (Josip) rođen 1932. godine i Romano rođen 1934. godine. Također ima tri unuka i jednu unuku, zatim, devet praunuka i četiri prapraunuka. Najmlađa Ana Kuhar u srpnju će proslaviti svoj četvrti rođendan, a njezin brat Mihael uskoro će imati sedam godina. Djevojački se nona Kata prezivala Družetić, a u Žagriće se doselila 1929. godine iz dva kilometra udaljenog sela Mrkoči u općini Gračišće. Od tada nije mijenjala adresu. Udovica je postala 1996. godine kada je u dubokoj starosti, u 95. godini, umro suprug Zvane (Ivan), pa je  živjela u kućanstvu s najstarijim sinom Franetom.

Budite pravi i pošteni

Do posljednjih je dana ostala vedrog duha i bistrog uma, znala je točno kad je tko od rodbine rođen te gdje trenutno radi, a sjećala se i svih vladavina na ovom prostoru od Austrije, preko Italije, Tita i Jugoslavije do Hrvatske. U ranijim intervjuima sjećala se nekadašnjeg teškog rada, ali i veselja. Preferirala je domaću hranu, posebice pancetu, prežganu juhu i kapuz.

- Po bojžoj volji se gre i živi. Budite pravi, delajte i budite pošteni, kazala je Katarina na svoj 103. rođendan, dok je na predlanjskoj proslavi kazala: "Bog me drži tu toliko. Ma ča ću? Ne vidin, ne čujen, neman zubi jer sam imala krunice. Ma sada mi je počelo biti teško." Neka joj je sretno na drugom svijetu. (A. DAGOSTIN)

 

 

 

 

 

 

 

 


Podijeli: Facebook Twiter