"Dođite vidjeti Gladijatorsku ulicu, kada nadležni ne žele. Puna je ulica ruševina iz kojih mile štakori, a povremeno noće beskućnici, iako smo na svega dva koraka od najveličanstvenije rimske građevine u Puli, ili kako gradonačelnik voli reći, najljepše otvorene pozornice na svijetu iliti Arene. Ovo je sramota za naš grad. Do nas svakodnevno dolaze stranci tijekom obilaska naše monumentalne građevine, a onda ovakve slike nose u sjećanju sa svojeg boravka u Puli. Vjerujte mi da se ne jedan zaustavio fotografirati i ova rugla u našoj ulici", tim nas je riječima, gotovo u dahu, o problemu Gladijatorske ulice u neposrednoj blizini Arene obavijestila jedna stanarka.
Nekad lijepe, sada zapuštene
I doista, obišli smo tu ulicu koja je doista ulica apsurda. Iako bi po svim pravilima gradova s bogatom poviješću, ulice oko spomenika kulture nulte kategorije trebale biti neki elitniji dio ili barem bolje uređen i reprezentativan za sve one goste našega grada koji mahom zbog njega i dolaze u Pulu, tome nije tako. Ima u toj ulici i uređenih, renoviranih starih kuća u kojima su uređeni i apartmani s nekoliko zvjezdica, no njihov dojam, kao i cjelokupni dojam ulice, kvare stare propale kuće čiji ostaci ipak daju naslutiti da su nekad bile lijepe. Tako turisti koji borave u apartmanima doslovno imaju pogled na ruševine.
A u njima svačega - od živih stvorova koji su ovdje pronašli svoj dom, raslinja koje probija iz svih pukotina, do odbačenog smeća tko zna kojeg putnika namjernika.
Jedna se takva zarasla građevina nalazi već do same Arene, na ulazu u Gladijatorsku ulicu. No, saznajemo da je sada još i dobro, uredno, kako je bilo unatrag nekoliko godina jer se u međuvremenu vlasnik koliko-toliko pobrinuo da posloži drva, pokosi travu i daskama zakuca ulaze u građevinu da se unutra ne uvlače neznanci.
Ulica, negdje u sredini, ima i veliki bijeli (čitaj: prašnjavi) parking, gdje parkiraju i stanari, ali i drugi vozači jer se parkiranje ne naplaćuje, a centar grada je na dva koraka. Taj parking izgleda kao rupa usred izgrađenog niza zgrada, ali niti najstariji žitelji ove ulice ne sjećaju se što je tu nekada bilo, je li ikad bilo izgrađeno i je li možebitna zgrada propala ili je uništena u kojem od dva rata.
No, o sudbini još jedne u nizu ruševnih građevina, točno nasuprot parkiralištu, susjedi koje smo zatekli itekako su informirani.
- Tu vam je nekada bila stolarija koju su od oca naslijedila dva brata. Potom su ta dva brata zgradu prodali, negdje 2008. godine, riječkom vaterpolisti Igoru Hiniću koji je ovdje htio urediti neki elitni objekt, ili tako nešto, ali je odmah došao u sukob s jednim od susjeda. Ja sam mu s desne strane i meni nije smetalo što bi i koliko gradio, pa sam mu dao suglasnost, ali drugi susjed nije želio da diže katnost, jer bi u tom slučaju njemu zatvorili dva prozora. To je završilo i na sudu, bili smo i na dva ročišta, ali je tu sve i stalo. Sada je to ruševna zgrada i ruglo cijele ulice, Areni "pod nosom", ispričao nam jedan od susjeda Hajrudin Merdžić koji, kaže, u toj ulici živi već 25 godina.
Pitanje je tko će obnavljati kuće
Dodaje kako se u toj ruševini znaju skupljati i ovisnici, pogotovo u nju ulaze noću, a u posljednje vrijeme pojavila se i jedna starija osoba koja tvrdi da je on novi vlasnik.
- Meni baš ne izgleda kao vlasnik, ali dolazi ovdje, viče i psuje. Dovukao je i nekakvo granje da bi zatvorio ulaz, da nitko ne može ući, ali nije to baš neki uradak pa je to lako preskočiti, što mnogi i dalje čine. Ali da u ovoj ulici treba malo obnove, doista treba jer ima lijepih zgrada, čak i te ruševine koje još uvijek imaju neku čar, trebale bi biti obnovljene, ali tko će to učiniti, to je drugo pitanje, da ne kažem problem, ispričao nam je Merdžić. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU