Brod Martinabela koji je jučer poslijepodne vozio od pulske luke do Peroja i potom Fažane, bio je pozornica pomalo neobičnog i netipičnog projekta "Prvi red do mora" pulske umjetnice Liberte Mišan. Ona je svoj projekt nazvala izvedbom, a radilo se o naoko klasičnoj turističkoj turi morem od Pule do Peroja, s vodičkinjom Mirtom Polanović koja je putnicima pričala povijest mjesta koja su vidjeli na obali, da bi se u tu povijest s jednom osobnom pričom, pričom vezanom uz povijest svoje obitelji spontano ubacivala Mišan.
Turistička ruta
- Htjela sam da to bude jedna obična turistička tura zato jer običnu turističku turu smatram izvedbom, odnosno izvođenjem. Htjela sam da to bude to uz vrlo male pomake prema osobnom, možda i prema ironiji, prema vlastitoj povijesti koja nije povijest za svakoga, no možda može biti univerzalna, kaže Mišan.
Publika je za tu priliku dobila dalekozore kojima je mogla promatrati pejzaž, Mišan je htjela da na taj način svatko dobije priliku za individualni doživljaj, a da istovremeno budu na tom jednom mjestu i slušaju iste stvari.
U ulozi turističke vodičkinje našla se profesionalna glumica Mirta Polanović koja je publici pričala povijest Uljanika, Monumenata, Katarine, Lukobrana i dalje tim redom no neke njene rečenice su bile okidači za odgovore Liberte Mišan, njena osobna sjećanja kao klinke 1990-ih i sjećanja na neke situacije vezane za njenu obitelj. Dok su one pričale smještene u salonu broda, publika je bila na palubi i slušala što njih dvije pričaju. Kada je primjerice Polanović pričala o Uljaniku, Mišan se nadovezala kako je njen djed u tom brodogradilištu dočekao penziju, a na zidu kuhinje još uvijek stoji zahvalnica za 25 godina rada u brodogradilištu u kojem sada radi njen tata itd., pa se to pretvorilo u svojevrsnu igru asocijacija.
Kao izvođač nastupio je Robert Maloić koji je personificirao više likova iz autoričine priče poput Bepa, djedovog brata kojeg je između ostalog regrutirala talijanska vojska dok su njegova dva brata bili partizani. Maloić kao lik nije govorio ništa, samo je sjedio i putovao. Margerita Rakić pobrinula se za kostime, dok je Dominik Grgić bio zadužen za dokumentaciju. Sara Salomon će montirati video koji je snimljen na ovom kratkom putovanju.
Kada su stigli preko puta perojske šume okrenuli su se i otišli u Fažanu gdje su se iskrcali i potom odvezli natrag u Pulu, no kraj je zapravo bio kod Peroja jer za perojsku šumu Mišan veže svoja sjećanja kada je kao djevojčica tamo išla na more.
- Priprema je bila jako intenzivna. Događa se to kako zahvatim komad nečega, moram čistiti i micati stvari vani i onda ostanem na nekom kosturu, ali imati točno pripremljen tekst mene na neki način sputava. Polanović je povremeno radila kao turistička pratiteljica te se sama angažirala što će reći i kako će to napraviti, tako da je priprema bila dugotrajna, ali ne i detaljna, objašnjava Mišan.
Inverting Battlefields
Kao svojevrsna glazbena kulisa i autoričina reminiscencija na zvukovni doživljaj ranih devedesetih poslužila je pjesma Doris Dragović "Željo moja", zatim glazba Antonija Smareglie o čijoj se vili u Fažani također jučer govorilo te riječkog dua JMZM.
Nakon povratka u Pulu, u galeriji Cvajner održan je razgovor s umjetnicom koji je vodio Boris Vincek.
"Prvi red do mora" dio je međunarodnog projekta "Inverting Battlefields – for a borderless future" koji umjetničkim metodama i kulturnim praksama nastoji ispitati razne vrste trauma koje obilježavaju prostore povijesno pogođene ratom te njihovih posljedica na formaciju i trenutnu konstituciju europskog identiteta. Projekt vodi austrijska organizacija XENOS u suradnji s umjetnicom Nayari Castillo te osam organizacija iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Hrvatske i Slovenije, a uključuje devet umjetnika. U projektu sudjeluje i pulska udruga Metamedij. (M. RADIĆ)