Igbala Gušani, 37-godišnja Puljanka koja je u visokom stupnju trudnoce, vec dva mjeseca nema krov nad glavom. Nakon što ju je suprug nakon višegodišnjeg maltretiranja izbacio iz stana, spava u napuštenom poslovnom prostoru na pulskom gradskom stadionu; bez struje, bez vode, na kartonima koje je dovukla da joj budu krevet.
Gladna je, kako nam je ispricala, ali ne želi prihvatiti prijedlog pulskog Centra za socijalnu skrb koji joj je ponudio smještaj u Rijeci u materinskom domu.
- Ne želim tamo, uzet ce mi dijete, sve sam to vec prošla, kaže Gušani te nam prepricava da svojeg cetverogodišnjeg sina i trogodišnju kcer nije vidjela vec dvije godine jer joj ih je Centar oduzeo i smjestio negdje oko Pazina. Kaže da su joj djeca oduzeta jer nije imala uvjete za njihov smještaj buduci da ih je suprug cesto izbacivao iz stana.
- Želim svu svoju djecu, ali mi ih ne daju, kad bi mi dobri ljudi pomogli pa da mogu iznajmiti neku sobicu da se svi smjestimo ili da dobijem neki smještaj, prica nam ocajna Gušani.
No, ona nema nikakve papire. Kaže da je s Kosova stigla u Hrvatsku s roditeljima kada je imala samo tri mjeseca. Roditelji je nisu nikada prijavili i zato za ovu državu de facto ne postoji. Na pitanje zašto joj ne pomognu roditelji, kaže da oni imaju još desetero djece i za nju kod njih nema mjesta.
Od ravnatelja pulskog Centra za socijalnu skrb Marina Fola doznajemo da je gospoda dugogodišnja šticenica Centra te joj se uredno isplacuju jednokratne novcane pomoci. Zašto ne želi prihvatiti opcije koje joj se nude i skloniti se s ceste, nije nam znao reci. Na upit zašto su joj oduzeta djeca, Folo nam nije mogao ništa reci zbog zaštite maloljetnih osoba.
Ravnateljica gradskog Crvenog križa Nevija Srdoc ponudila je da je smjesti u sklonište za beskucnike u Šijani. Bez
obzira što su je i novinari nagovarali da prihvati ovu opciju, ona se i
dalje neckala, veli, strah ju je da joj ne oduzmu dijete. (B. PETROVIC)