U petak u 21.30 sati u Miners pubu u Puli, na adresi Stiglicheva 28 (HAK) koncert će održati grupa Primo taio. Radi se o ekipi iskusnih pulskih glazbenika, a malo širu priču ispričao nam je Robi Kurteši koji u bendu svira gitaru, inače vlasnik nekadašnjeg kultnog lokala Polaticum i donedavno Highways Music Bara u Kitzbühelu.
- Kako je nastao bend?
- Skupili su se sasvim slučajno, iz zadovoljstva, ja sam došao naknadno. Okupljanje je počeo Saša Dadić koji je svirao bubnjeve u prvoj postavi Atomskog skloništa, zatim klavijaturist Vili Rupena koji je svirao s Francijem Blaškovićem. Rupena je vanserijski simpatičan čovjek koji u našem bendu i pjeva. Profesionalni sam muzičar, no sada sviram ono što inače nije moj fah, ali je zafrkancija toliko dobra da mi je gušt dolaziti na probe. Tu je i Saša Zorkić, gitarist mlađe generacije, sin legendarnog Uljanikovog DJ-a Žana Zorkića. Zatim, tu je i Denis Vitasović Vita koji svira bas u, po mojoj procjeni, oko 435 bendova. Ja sam nekad bio pjevač, ali mi je riknuo glas, kronično, pa sam sada samo gitarist. Inače obožavam taj Irish pub, jer tamo igram bilijar i stalno dobivam, kad igram s Garmom. Prostor je malo mali i vjerujemo da će te večeri biti 50 ljudi, većinom frendova, možda i više. Vježbamo dva puta tjedno, svirali smo za Pulsku noć kod katedrale. Bend smo nazvali Primo taio, što mi je onako… no ostali su mladi, a ima u tom nazivu i malo zafrkancije.
- Izvodite obrade?
- Ne obrade nego covere, to nije isto. Obrada je kada uzmeš neku stvar i obradiš je na svoj način pa to ispadne potpuno drugačije, a cover je više kao kopiranje, samo što tu damo neku svoju notu i osjećaj za feeling, ponekad i feeling za osjećaj, po potrebi. Izvodimo stare rock and roll i blues standarde, imamo nešto i jazz rocka iz 1970-ih Billyja Cobhama, Stanleyja Clarkea, to su malo zahtjevnije stvari. Izvodimo stvari od Claptona koje Saša jako dobro svira itd.
- Nemate autorskih pjesama?
- Ne. Zamisli da još moramo odrađivati posao rok zvijezde pod stare dane, i da si moramo razbijati glavu gdje da potrošimo lovu aj bok... Ne. Nema tu previše ambicija. Ovo radimo da bi okupili malo više ljudi starije generacije, da malo izađu iz svojih jazbina vani. Ne mogu svi slušati tu elektronsku muziku, a da ne govorimo o cajkama. Ajme majko… Trudimo se napraviti nešto za stariju, ali i mlađu generaciju koja ne voli te stilove koje sam spomenuo. Nemam ništa protiv elektronske muzike, ali rijetko čujem dobru elektronsku muziku u Puli. Ovo radimo da se ljudi tamo druže, da dođu odigrati koju partiju bilijara, popiju malo irskog viskija… Svirat ćemo dva seta po 45 minuta.
- S tim bendom planirate nešto na duže staze?
- Jok, nema plana. Nitko nije tamo ničim vezan, osim astralnom cijevi. Tko god želi može iz njega otići, ali je vibra pozitivna. Ljudi nisu tamo zbog novca.
- Nego zbog ljubavi prema rock 'n' rollu?
- Ja ne volim previše ni blues ni klasični rock 'n' roll. Meni su super ljudi u bendu.
- Što onda volite?
- Volim više funky jazz, Steely Dan i tu sortu, nešto indipendenta i elektronsku glazbu, ali poput Fatboy Slima pa na teže, gdje možeš i plesati i pjevati i jeb..ti i jesti, ali i sjediti i pričati. A tako nekako to izgleda i u Miners pubu. Dakle, vidimo se Friday the 13th. (M. RADIĆ)