S košarom punom zlatonogih i mrtvačkih truba te prosenjaka iz gljivarskog se pohoda jučer vratio Đino Tanković, predsjednik gljivarske udruge Sunčanica iz Banjola. Gljive, inače tipične za jesenko doba, brao je na Pazinštini, a kaže da bi ih ubrao i više da ga nije potjerala jaka kiša.
Idealne za sušenje
- Ne pamtim da sam ove gljive, koje inače počinju rasti u listopadu, nalazio u ovo doba godine. Vrijeme od 17 ili 18 stupnjeva Celzija s kišom idealno je za rast gljiva. Šteta da i u srpnju ili kolovozu nije padala ovakva kiša, jer ova nam je sezona, zapravo jesen 2015. bila jako skromna s gljivama, kaže Tanković koji se može pohvaliti s 43 godine gljivarskog staža. Naravno, točnu poziciju gdje je gljive brao kao pravi stručnjak nije nam otkrivao.
Bijeli prosenjak, kaže, sličan je narančastom ježeku, samo što je veći i čvršći. Dobar je za kiseliti, a za razliku od ježeka, koji je dobar mlad a kako stari dobiva na gorčini, prosenjaku se ne kvare kulinarska svojstva.
- Zlatonoga truba je, po meni, najzahvalnija gljiva. Nikada je ne napada crv, a nerijetko se dogodi i da se na staništu osuši. I ove su, vidi se, bile suhe pa ih je opet kiša smočila. Kada je uberete može se pomalo sušiti i u kući, bez dehidratora ili pećnice. Za razliku od crne trubače (naziva se i mrkom i mrtvačkom), koja se lako lomi pod prstima, žuta je elastičnija, kaže Tanković.
Tartufi siromašnih
I jedna i druga vrsta truba idealne su za sušenje. Nakon toga gljive se melju i koriste kao začin. Svojom intenzivnom aromom trubače su na glasu kao dodatak mnogim jelima, a u nekim zemljama, Francuskoj na primjer, mrke ili crne nazivaju "tartufom siromašnih". Na pitanje što će napraviti s gljivama u košari, Tankovića kao da muče slatke muke. "Od sve tri vrste zajedno možemo napraviti namaz od gljiva, dobru fritaju ili odličan rižot", zaključuje. (Z. STRAHINJA)