Tribina: Organiziranje proizvođača i potrošača hrane

Ilustracija (Manuel ANGELINI)
Ilustracija (Manuel ANGELINI)

Javnom tribinom, odnosno raspravom o grupama solidarne razmjene, koju je u Pazinu organizirala pulska Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva u sklopu provođenja projekta THINK.EU, počeo je istarski ciklus tribina o ovom alternativnom obliku organiziranja proizvođača i potrošača hrane. O ovoj intrigantnoj temi govorili su Danijel Balaban i Ina Delić iz pulske Grupe solidarne razmjene te Nenad Kuftić, također njen član, i ujedno predsjednik udruge Istarski eko-proizvod.

Grupe solidarne razmjene začete su 70-ih godina u Japanu, a potom se proširile cijelim svijetom kao neformalni oblik suradnje proizvođača i kupaca poljoprivrednih proizvoda. Funkcioniranje se temelji na povjerenju i neposrednom poznanstvu, dobrobit za kupce je redovita dobava namirnica provjerljive kvalitete i podrijetla, a za proizvođača sigurna prodaja poznatom kupcu. U Hrvatskoj ovakve grupe djeluju u većim gradovima, u Puli je prvi pokušaj, u kome je sudjelovao i Kuftić, učinjen prije nekoliko godina, ali tada ta inicijativa nije potrajala.

Nova Grupa solidarne razmjene u Puli osnovana je u kolovozu prošle godine, nakon početne euforije počela se osipati, da bi se posljednjih mjeseci stabilizirala na trenutačnih 80-ak članova i tjedni priljev od po nekoliko novih.

Pulska Grupa socijalne razmjene, čije se iskustvo ovom serijom tribina želi prenijeti i na ostale istarske gradove, povezuje neposredne proizvođače s kupcima koji mogu i obići njihova imanja te tako neposredno upoznati njihovu proizvodnju; a njihove proizvode mogu nabavljati ili na tjednim okupljanjima, ili pretplatom na "košarice" odnosno tjedne pakete zasad uglavnom povrća.

Članovi pulske grupe zainteresirani su ponajviše za proizvode ekološke poljoprivrede, međutim druge grupe ne moraju biti na taj način isključive; također, pulska grupa djeluje kao neformalna skupina, dok se u drugim zemljama takve grupe organiziraju kao udruge ili zadruge.

Članovi plaćaju godišnju članarinu čime se financira najam prostora, odlazak na seminare i međunarodna razmjena iskustava, budući da je riječ o globalnom pokretu alternativnog pristupa opskrbi hranom, s ciljem da i proizvodnja i plasman budu lokalno objedinjeni te na taj način budu alternativa globalnoj mreži trgovačkih centara. (Davor ŠIŠOVIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter