Tri izložbe otvorene su u subotu navečer u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, a svoje radove predstavili su Pamela Ivanković, Dorotea Smrkinić i Damir Stojnić. O njima je govorio kustos Eugen Borkovsky.
Pamela Ivanković predstavila se radovima "Dobri duhovi iz ćupova ili Pronađi uljeza". Ivanković je u galeriju donijela čak 785 keramičkih ćupova kojima se obraća Gradu umjetnika i statistici jer prema popisu općina Grožnjan ima toliko stanovnika. Uz to, umjetnica na 185 predmeta upisuje inicijale, i to je 185 stanovnika samog grada, a ponuda glasi - tko od posjetitelja pronađe svoje inicijale, smije zadržati predmet u vlasništvu. Premisu otkriva autorica: kao znak da je keramika ostavila trag u 50. godina Grada umjetnika, namjerno je izabran običan, grnčarski predmet.
- Umjetnica kao da parafrazira ponudu drugih, malih galerija Grožnjana. Ovaj projekt inicira promišljanja o problematici turizma. Pojam 'turizam' obuhvaća pojave vezane uz boravak na destinaciji. Suprotnost masovnom turizmu je izbor ciljanog: lovni, seoski, kulturni turizam. U mjestima domaćina pojavljuju se socijalni problemi: zanimanja - uslužne djelatnosti. Domaćini žive nesrazmjer: periodi s mnogim događanjima i bez događanja, ističe Borkovsky.
Dorotea Smrkinić predstavila je dva izložbena segmenta pod nazivom "Revolucije, uprizorenje upozorenja". Prvi dio su trodimenzionalni radovi, objekti s idejom kolijevki s umetnutim slikarskim radovima, a drugi segment je videorad koji obznanjuje ritualne intervencije, ali i intenciju umjetnice.
- Na kolijevkama nalazimo tragove gorenja. Autorica izvodi svojevrsni ready made, a realizacija pokazuje konceptualne rezultate. Projekt Dorotee Smrkinić doživljavamo kao dramatičan udar na svjetonazore. Umjetničin snažan nastup, principijelno feministički, funkcionalno ženski, ali ipak univerzalni, problematizira stanje civilizacije, kaže Borkovsky.
"Konflagracija, lekcije iz zemljopisa" naziv je izložbe Damira Stojnića gdje predstavlja radove na listovima starih zemljopisnih karata, a umjetnik preuređuje atlas Hermanna Haacka, kartografa koji je živio između 1872. i 1966.
- Većina ljudi smatra da su ovakve karte relikvija koja se ne smije dirati, no umjetnik misli drugačije. On nalazi da je potrebno demistificirati ustaljeno ako ono ograničava stanje duha ili prikriva spoznaju. Da su oblici nastali na čistom papiru, imali bi drugačiji odjek, kaže kustos. (M. RADIĆ)