Dvorištu Povijesnog muzeja Istre u Puli sinoc nije trebalo dugo da se napuni publikom koja je došla da bi uživala u prvom nastupu orkestra Rock Caffea, sastavljenog od cetrdesetak prokušanih istarskih glazbenika. Cak tri i pol sata svirke bilo je rezervirano za obrade rock klasika, no ovdje rock ne treba uzeti kao usku žanrovsku odrednicu jer se sinoc svirao i blues, hard rock, grunge, pop, jazz, etno.
Od Nirvane do Phila Collinsa, od AC/DC do Olivera Dragojevica. Glazbenici bi dolazili na binu, odlazili i vracali se. Neki su, poput Depca, otpjevali samo dvije pjesme, iako je Debac zaslužio ostati malo duže za mikrofonom, a drugi su, prema potrebi, uskakali kada je trebalo, poput basista Mladena Parezanovica Cruza ili pjevacice Tashe.
Pauze izmedu pjesama popunio je Todor koji je pred kraj pokušao animirati publiku da se ukljuci u karaoke i zajedno s Tashom i Samantom Pužar Mauzer otpjevaju "Hey Jude" ciji je tekst bio projiciran na zidu.
Na koncertu smo imali prilike vidjeti klasicnu postavu rock benda pojacanu gudacima ili puhacima. Na bini na kojoj su se izmjenjivali clanovi raznih bendova vladala je kolegijalna atmosfera, ali tako je bilo i nakon koncerta iza pozornice.
Poseban gost Massimo Savic odmah je dao do znanja da nije zaboravio govor mjesta odakle je potekao, Raše. Bio je i ostao glazbeni romanticar što je jasno pokazao i sinoc trima obradama i jednom autorskom skladbom.
Pjevajuci i svirajuci gitaru, pracen još jednim gitaristom, Alenom Spadom, u prve dvije pjesme malo se borio s problemima sa zvukom, no brzo je izazvao je oduševljene reakcije publike, ponajprije ljepšeg spola. Da se osjeca ugodno, pokazao je time što je publici prepustio da sama otpjeva prvi refren "Stranca u noci", što je ona potiho i ucinila.
Posjetitelji, iako u velikom broju, pokazali su se malo suzdržanima kada je trebalo sudjelovati, no opustilo ih je finale kada su svi glazbenici izveli "You Shook Me All Night Long" i "Like A Rolling Stone", koja je, s obzirom na tekst, djelovala poput neslužbene himne ovog rock spektakla u organizaciji Mirka Mocka i Amira Hodžica.
Uvjereni smo da ce se ovakav rockerski orkestar ponovo okupiti. Kome sinoc ni sve ovo nabrojano nije bilo dovoljno, uslijedio je i nenajavljeni koncert zagrebackog Sick Swing Orchestra.
Nastupili su još pjevac i multiinstrumentalist Franko Krajcar, pjevaci Vedran Svetek i Irena Kuhar, basisti Davor Milovan Bili, Davor Vujic Cina i Tea Tidic, gitaristi Mauro Giorgi Mifra, Amir Hodžic Muha, Nenad Jurcan Neno, Adriano Lampalov Banila, Mimi King, Filip Džodan i Arsen Pliško, violinisti Milan Grbic i Nensi Krupic, klavijaturisti Sandro Božic, Leon Brenko i Dean Kolic, bubnjari i perkusionisti Roberto Legovic Lego, Andrej Barac, Nikica Durakovic, Goran Salvi i Stipe Bobic te sekcija puhaca u kojoj su nastupili Robi Mikuljan, Branko Sterpin, Loris Quargnal, Zoran Vujic, Nataša Dragun i Goran Poropat i drugi.
Koncert je poceo izvedbom Claptonove "Tears In Heaven" posvecene Andiju Šipeticu Demianu, gitaristu i vinaru poginulom u automobilskoj nesreci u Austriji.
Iako je Mirko Mocko vec organizirao uspješne Todorove antistand up veceri u prepunom kazalištu, a i koncerti u Rock Caffeu i izvan njega u pravilu su dobro posjeceni, za ovaj nastup moglo bi se bez puno pretjerivanja reci da je kruna Mockovih organizacijskih napora i potvrda njemu, ali i drugima, da se još uvijek isplati baviti rockom. Pun Kaštel, prema nekoj procjeni izmedu šest i sedam stotina posjetitelja, to je sinoc i pokazao.