Tri i pol desetljeća plodnog stvaralaštva

Predstavnici Grada Umaga s Ksenijom Družetić Božić i djelatnicima umaškog HMP-a (V. HABEREITER)
Predstavnici Grada Umaga s Ksenijom Družetić Božić i djelatnicima umaškog HMP-a (V. HABEREITER)

Samostalna izložba istaknutog labinskog umjetnika Zdravka Milića kojom je predstavio 36 godina svoga stvaralaštva otvorena je u petak navečer u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre pod nazivom "Radovi: 1981. - 2017."

- Izložbom Radovi: 1981. – 2017., MSUI u skladu sa svojim programskim načelima, nastavlja s predstavljanjem retrospektivnih izložbi značajnih istarskih umjetnika srednje generacije. Prvenstvena namjera tih izložbi je upoznati, prvenstveno mlađu publiku, sa stvaralaštvom koje je kreiralo istarsku suvremenu likovnu scenu, te su do sada predstavljeni sažeti opusi Erosa Čakića, Egidia Budicina, Roberta Paulette, Đanina Božića i Bojana Šumonje s naglaskom na recentne radove tih umjetnika. Zdravko Milić generacijski je blizak navedenim autorima, a izložba Radovi: 1981. – 2017., predstavlja tridesetpetogodišnji presjek njegova bogatog stvaralaštva, kazala je prilikom otvorenja izložbe ravnateljica ove muzejske ustanove Ketrin Milićević Mijošek.

Drugačija stvarnost

Kustos izložbe, povjesničar umjetnosti Mladen Lučić kazao je „Neku sam večer na televiziji slušao i gledao britanskog znanstvenika Davida Ickea kako obrazlaže svoje teze o uroti globalnih razmjera, kontinuiranoj milenijskoj vladavini elite odabranih, gmazolikim svemircima, sublimiranim porukama i novom svjetskom poretku. Moram priznati da sve više cijenim Ickeove teze, te da mi vremenom i vlastitim starenjem teorija zavjere postaje sve manje teorijom, a sve više realnošću. Ta emisija koincidirala je s mojim pripremanjem izložbe Zdravka Milića u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, značajnog labinskog i hrvatskog suvremenog umjetnika izuzetno visokog slikarskog rafirmana, koji inspiraciju već dugo vremena nalazi upravo u temama drugačije stvarnosti. Na tragu Ickeovih teza kao i osobnih promišljanja sadašnjosti te slijedeći vlastitu viziju budućnosti, Milić stvara uzbudljivu umjetnost, a konfrontirajuću fantazmagoričnu ikoničnost svojih uznemirenih kompozicija na istarskom pejzažu, na originalan i jedinstveni način interpretirat će viziju nadolazeće Apokalipse“.

Lučić je naglasio da Milić uskoro nakon svog autorskog formiranja, poseže za pejzažem kao svojom specifičnom ikonografskom odrednicom, ali to naravno nije krajolik uvriježenih interpretacija i akademskih definicija, već pejzaž koji se iščitava u potpuno drugačijim kontekstima.

Po Lučićevim riječima, taj pejzaž je čvrsto strukturalno polazište Milićevih slikarskih istraživanja, ali i poligon kao i put propitivanja ikonografskih i kompozicionih začudnosti njegova osebujnog autorskog izraza.

- Već u njegovom ranom ciklusu "Silnice" iz 1983. godine, pejzaž se manifestira kao apstraktna vizija planina ili mora, a nedefinirane predmete smještene u prvom planu tih kompozicija pomalo će zamjenjivati ljudska figura. Ona je u tom, kao i sljedećem ciklusu nazvanom "Mitologija", nanijeta skicozno, kao obris ili sjena, a slike tih dvaju ciklusa odišu fantazmagoričnom atmosferom koju Milić postiže impostacijom naznake figure na apstraktnoj i koloristički uznemirenoj, a često i tonski bizarno interpretiranoj pozadini. U Erotskim slikama iz 1988. godine Milić se približio izvjesnom poetskom nadrealizmu stapajući pozadinu s figurom koja levitira u imagnarnom, nejasnom, kao koprenom prevučenom, prostoru, veli Lučić.

Video-pejzažima, autor se vraća ljudskoj figuri, odnosno poseže za ikoničkim motivom koji će, bio on apstraktan ili figurativan, dugo vremena ostati na rubu prepoznatljivosti. Paralelno, Milića sve više zaokuplja nova tehnologija.

Dobitnik 55 nagrada

Zdravko Milić rođen je 1953. godine u Labinu. Srednju Školu primijenjenih umjetnosti, odjel grafike, završio je u Splitu 1973. Diplomirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji, 1977. godine u klasi prof. Carmela Zottija. Stručno je usavršavao mozaik 1988. na École Nationale Supérieure des Beaux - Arts u Parizu u klasi prof. Ricarda Licate. Od 1978. do 2006. godine djeluje kao samostalni umjetnik. Član je HDLU-a Rijeka, HDLU-a Zagreb i Le Venezie, Treviso. Od 2006. godine zaposlen je kao docent na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, te sada u zvanju redovitog profesora predaje na kolegijima Slikarstvo i Mozaik. Izlagao je na 85 samostalnih izložbi i sudjelovao na više od 600 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Italija, Austrija, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Francuska, Portugal, Mađarska, Poljska, Velika Britanija, Australija…).

Bio je sudionikom velikog broja međunarodnih slikarskih i kiparskih simpozija, a za svoj je rad nagrađen s 55 nagrada u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u značajnim hrvatskim i svjetskim privatnim i muzejskim zbirkama. Živi i radi u Labinu i Rijeci.

Izložba, koja će se moći pogledati do 16. srpnja svakodnevno osim ponedjeljkom i blagdanom od 10 do 22 sata, je realizirana uz podršku Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Pule. (Vanesa BEGIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter