Dnevna bolnica psihoterapije Opće bolnice Pule obilježava puna tri desetljeća djelovanja:
osnovala ju je 1987. godine psihijatrica Jadranka Jeličić u suradnji s medicinskim sestrama Sonjom Žufić, Nenom Božić i Irmom Maglić, uz podršku tadašnjeg šefa odjela, primarijusa Ive Nazora. Tim je povodom jučer na Odjelu psihijatrije održan okrugli stol za kojim su iskustva izmijenili ravnateljica Opće bolnice doc. dr. sc. Irena Hrstić, voditelj Odjela psihijatrije dr. Ivica Šain, voditeljica Dnevne bolnice psihoterapije dr. Davorka
Smoljanić, psihijatri Darko Kos i Suzana Frančula Černja, te drugi liječnici i medicinske sestre.
Uštede u godini dana 35 posto
Dr. Šain podsjetio je da su 80-ih godina prošlog stoljeća psihijatrijski kapaciteti
opterećivali zdravstvo s najviše dana liječenja i brojem kreveta, što je značajno povećavalo trošak.
- Pokazalo se da dolazak iz vlastitog doma na terapiju u Dnevnu bolnicu ne ostavlja traumu hospitalizacije. Prednosti liječenja u Dnevnoj bolnici su izbjegavanje stacioniranog liječenja i boravka u bolnici, održavanje socijalnih kontakata i daljnji boravak u svom "prirodnom okruženju", intenzivan pristup u liječenju te ekonomska efikasnost,
kazao je Šain. Naime, u samo godinu dana nakon uvođenja Dnevne bolnice ostvarene su uštede od 35 posto, uz jednak broj pacijenata, podsjetila je dr. Jeličić.
Tim Dnevne bolnice, koja ima 26 mjesta i u kojoj se uz psihoterapiju liječe alkoholizam i druge ovisnosti, čine voditelj psihijatar, viša medicinska sestra i sestra s
izobrazbom grupne psihoterapije. U rad tima uključeni su i socijalna radnica, psiholog te radni terapeut.
Evidencija o broju pacijenata nije vođena od samog utemeljenja Dnevne bolnice, no prema podacima prikupljanim od 2004. do kraja prošle godine, ovdje su liječene 2.574 osobe. Šain podsjeća da se u proteklih 30 godina mijenjala i psihopatologija pacijenata: ratnih i poratnih godina u porastu je bio PTSP, a danas, u eri stresa vezanog uz gubitak radnog mjesta i siromaštvo, najveći se broj pacijenata javlja zbog neurotskih ili anksioznih
poremećaja, potom depresivnih i afektivnih te poremećaja osobnosti, dok je onih psihotičnih nešto manje.
Psihoterapija putem grupne analize
Dr. Smoljanić napominje da se dnevni program odvija od 8.30 do 13.30 ili 14.30 sati.
- Program je sačinjen od analitičkog rada, dakle obavljamo psihoterapiju putem grupne analize.
Uz nas, angažirani su i socijalni radnici, radne terapeutkinje i službe psihijatrijskog odjela. Dnevna bolnica se u odnosu na stacionarni način liječenja razlikuje u svojoj dobročiniteljskoj funkciji jer je dokazano da hospitalizacija djeluje stresogeno na samog pacijenta. Preferira se da se ovdje liječe sva stanja koja se mogu liječiti na drugi način, a da to nije bolnički način liječenja. U Dnevnoj bolnici se liječe pacijenti koji boluju
od jednog kruga bolesti: anksioznih i depresivnih stanja ili pak reaktivnih stanja kojih je, s godinama, sve više. U planu organizacije psihijatrijskog odjela razmišlja se i o dnevnoj bolnici u kojoj će se liječiti i pacijenti s drugim psihijatrijskim poremećajima, u smislu psihotičnosti. Trenutačno ovdje nema takvih pacijenata, rekla je Smoljanić. Napomenula je da je u porastu cijela grupacija tzv. reaktivnih stanja, povezanih uz traumatske događaje.
Kad shvatite da još od 1987. godine, unatoč početnim strahovanjima, postoji psihijatrijska dnevna bolnica, to znači da je to dobro, rekla je Hrstić te podsjetila da u pulskoj bolnici postoje i druge dnevne bolnice koje su se pokazale uspješnim. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)