Oko 17 posto hrvatskih kucanstva zaraduje tocno koliko im treba, a sve je manje onih koji placom pokrivaju potrebe i još im ostaje. Godine 2008. predstavljali su 12 posto hrvatskih kucanstava, godinu dana kasnije 10 posto, u 2010. devet posto, a lani su spali na svega osam posto. Dakle, u cetiri godine za trecinu je smanjen broj kucanstava koja troše manje nego što zaraduju.
Ako se taj negativni trend nastavi, do kraja desetljeca Hrvatska ce imati manje od jedan posto kucanstava koja uspijevaju nešto i uštedjeti nakon što podmire tekuce troškove. Dakle, kucanstva koja placama i ostalim prihodima ne uspijevaju podmiriti tekuce troškove predstavljaju cak tri cetvrtine od ukupnog broja.
Rezultati su to koji proizlaze iz upravo završene GfK-ove analize kretanja prihoda i rashoda u kucanstvima Hrvatske u prošloj godini.
Dobiveni rezultati ukazuju da je u 2011. godini prosjecno hrvatsko kucanstvo raspolagalo sa 79.326 kuna, odnosno 6.610 kuna mjesecno. Pritom su natprosjecne mjesecne prihode imali oni koji žive na podrucju Grada Zagreba (7.690 kuna) te u Istri, Primorju i Gorskom kotaru (7.155 kuna), a najmanje oni u Slavoniji (5.528 kuna).
Po subjektivnoj procjeni ispitanih, prihodi potrebni za zadovoljenje osnovnih troškova obitelji trebali bi iznositi u prosjeku 8.824 kune mjesecno. Razlika izmedu potrebnih i ostvarenih prihoda iznosi u prosjeku 2.214 kuna, što znaci da bi prosjecno kucanstvo trebalo povecati prihode za 33 posto ili smanjiti potrebe za 25 posto da bi ih uspjelo zadovoljiti.
Anketa GfK-a otkriva da su hrvatski gradani taj nedostatak odlucili podmiriti povecanjem prihoda, a da su rashode zadržali na dosadašnjem nivou. Naime, u odnosu na 2010. lani su povecali prosjecne prihode za 178 kuna. Po podacima GfK-a, petina hrvatskih kucanstava mjesecno odvaja nešto novca za štednju, u banci ili kod kuce.
Iako su gradani uspjeli mnoge stavke smanjiti, lani su im znatno porasli troškovi kredita. U odnosu na 2010. povecani su za cak 29 posto zbog problema sa švicarcima. Takav kredit ima oko 13 posto kucanstava.
Da bi to podmirili gradani su smanjili druge izdatke: one za obucu i odjecu za 13 posto, za trajna dobra 12 posto, medicinske usluge za 11 posto, prometne troškove za sedam posto, mobilni i fiksni telefon za šest posto te po pet posto za stanovanje, duhan, hranu i pice.
Najviša pojedinacna stavka u kucnom budžetu i dalje su hrana i pice, s udjelom od 29 posto. Dodaju li se tome i troškovi stanovanja, proizlazi da polovicu prihoda kucanstva troše na zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba.