Vijetnamski paličnjaci, mliječne zmije, tarantule, madagaskarski sikatajući žohari i jemenski kameleon - samo su neka od "životinjskih čuda" koje se mogu vidjeti u dućanu "Happy zoo" u Valdebeku. No, to što uđete u ovaj dućan i neka vam se od životinja svidi, ne garantira da ćete s njome i izaći iz dućana. "Ćelavi bradonja" kako sam sebe u šali naziva vlasnik, Puljanin Dean Del Bianco, vjeruje kako dobro zna procijeniti ljude i hoće li životinja ići u dobar dom.
- Ma koliko to neskromno zvučalo ne postoji životinja koju ne mogu dobaviti i ponuditi joj smještaj koji mora biti kombinacija želja kupaca ali i potreba same životinje. I da, unaprijed sve obavještavam, ponekada ću odlučiti da pojedinu životinju neću prodati, isključivo i jedino zbog dobrobiti same životinje, veli nam odmah u početku ovaj neobičan trgovac koji zapravo to niti nije. Eventualno tek trgovac sa srcem hobista.
Maca Disgrazia
- Ma znam, nisam trgovac, no takav sam. Ne mogu nekome nešto "uvaliti" samo da prodam. Moram pitati gdje će ta životinja živjeti, kako? Kada na primjer prodajem ribicu uvijek pitam kakav netko ima akvarij, kakav filter, koje već ribe ima? Nisam jednom odbio prodati neku od životinja, no što ću takav sam. Glavno mi je da navečer, kada zatvorim vrata svoje trgovine, mogu otići kući, na večer leći i mirno zaspati, veli nam Dean vodeći nas kroz trgovinu i pokazujući životinje uz napomenu da o njima može pričati satima te ga prekinemo ako pretjera.
I dok nam pokazuje zmije oko nas se ubrzo počinje motati mala siva maca, u izgledu "silver tabby" britanke. Tu je, pojašnjava nam Dean na oporavku jer ne može hodati i vuče zadnje noge, odmah dodajući da on uopće ne voli mačke.
- Ne volim ih ali priznajem, u jednom je trenutku kod mene bilo čak 15 mačaka. Znate, rodilo se predivno prijateljstvo između cura iz udruge "Ruka šapi" i mene. One po cijele dane spašavaju jadne životinje i nisam mogao ostati imun na njihove pozive za prostorom gdje se mačke mogu oporaviti prije daljnjeg udomljavanja, veli nam Dean. Dodaje da sumnja da će mala sivka, radi svog hendikepa, ikada naći udomitelja stoga joj je on odlučio dati ime. Zvat će se Disgrazia (nesreća) i ostat će kod njega zauvijek!
Žohari i miševi
Nakon petogodišnjeg kraljevskog pitona, koji je veličinom tek "beba" pokazuje nam mliječnu zmiju predivnih crveno-crnih-žutih boja.
Na njoj, kazuje nam, voli ljudima pojašnjavati koliko je priroda čudesna, jer ova mala, potpuno bezopasna zmija "obučena je" odnosno maskirana u jednu od najotrovnijih zmija svijeta, koraljnu zmiju, i toga je svjesna. Pokazuje nam zatim i male kukuruzne zmije iz Sjeverne Amerike koje, kako veli, uzgajivači vole jer se kod njih pojavljuje albino gen pa se mogu križanjem dobivati razni varijeteti odnosno boje zmija.
Pojašnjavajući osnove teraristike o kojoj, ponavlja, može pričati satima, navodi da su najjednostavnije životinje za početnike pauk tarantula, gušter geko i bradata agama. No, priča dalje, jedino se zmije mogu prevariti te hraniti neživim plijenom dok gušteri i pauci jedu samo živu hranu. I onda se spontano rađa pitanje - a čime ih sve hranite? Na to nas pitanje, umjesto odgovora Dean vodi na kat trgovine gdje se nalazi pravo malo uzgajalište crva brašnara, raznoraznih žohara, miševa i štakora. Za neke oni predstavljaju hranu, a za neke "obične" kućne ljubimce.
Bijeg od "ozbiljnog posla"
Na kraju i recimo to da je Dean u ovaj posao ušao sve ne samo ne slučajno. Oduvijek je, veli, obožavao pse i ribice i dugo se vremena bavio akvaristikom te množio i teško množive ribe. Baveći se "ozbiljnim poslom", kao suvlasnik jedne informatičke tvrtke, godinama se bavio sasvim drugačijim stvarima no zbog okolnosti u firmi teško se razbolio. Iz tog je razloga preokrenuo život vlastitoj obitelji te se odlučio posvetiti onome što voli već 30 godina, hobiju kojeg želi približiti i drugim ljudima.
- Sve ljude koje dolaze volim zvati prijateljima, ne kupcima. Bitno mi je da ljudi znaju da ovdje mogu doći samo po savjet, po informaciju, da ih nasmijem i da izađu zadovoljni, zaključuje vlasnik ove čudne kombinacije trgovine i skloništa za životinje.
Poput krhke grančice
Vijetnamski paličnjaci vrsta su kukaca koji su, kako im naziv govori, podrijetlom iz Vijetnama. Žive u terarijima i ne treba im posebno grijanje, no bitno je da temperatura ne padne ispod 20 stupnjeva. Hrane se kupinovim i ružinim granama, a paziti treba da uvijek imaju dovoljno vode i vlage. U prirodi ih ima različitih oblika i boja, a mogu narasti od tri do čak 50 centimetra.
Dvostruka opasnost tarantula
Tarantule nikada, ali baš nikada ne smijete držati u ruci, upozorava nas Dean, koji je svoje pravilo prvi puta prekršio kako bi naš fotoreporter mogao fotografirati mladog pauka bez da nam pobjegne. Ovi pauci, pojašnjava, mogu ugristi zubima te ubrizgati otrov. Taj je ugriz ravan ubodu pčele. No, opasnije je to što mogu lansirati otrovne dlačice iz guzice kada se preplaše - riječ je o izuzetno iritirajućim dlačicama koje su posebno opasne ako se udahnu, upozorava. (Borka PETROVIĆ)