Najsjeverniji dio sjevernog Jadrana gotovo je pod opsadom ribarica i nema mjesta niti za manji kaic na kojem bi se moglo ribariti. Istarski ribari su se doslovce preselili na sjever u potrazi za švojama ili listovima koji se u tim vodama trenutacno najbolje love.
Iako se ribari sa samog juga Istre, iz Ližnjana i Medulina, još uvijek drže Kvarnera, velika vecina pulskih, rovinjskih i poreckih ribara se privremeno preselila na sjever. No, unatoc gužvi na moru, ipak se nešto malo švoja lovi. Uglavnom se u more polažu mreže listarice, a svaki brod ih u more baci nekoliko kilometara. Nije ni cudo što zbog takve gužve svaki brod ulovi jedva koliko je potrebno za troškove. Predsjednik ceha ribara Istarske županije Tonci Trevižan kaže da je ova sezona švoja katastrofalna.
- U Umagu i okolici trenutacno ima više od 30 brodova koji love iskljucivo švoje. A da ne govorimo o kocama koje sada rade na lignjama i folpima. Ovih dana su na svakom brodu lovili najviše 30 kila ribe, što je otprilike 2.000 kuna. Nafta je najveca stavka pa na gorivo ode pola zarade, a s ostatkom - tisucu kuna, treba platiti radnike, porez, amortizaciju broda, popravak alata i na koncu ne ostane ništa. Ovo je puko preživljavanje.
Država, odnosno naše resorno ministarstvo ne radi ništa. Znamo, izbori su pa nitko "ne talasa". Vjerojatno ce doci novi državni tajnik za ribarstvo i kotac ce se poceti vrtjeti ispocetka. Država ribarima još uvijek duguje novac od tržišne kompenzacije za PDV za ovogodišnjih prvih šest mjeseci. Svaki ribar koji je prijavio porez morao bi dobiti povrat, izmedu 20 i 50 tisuca kuna. U tu skupinu spada otprilike 30 posto istarskih ribara.
Danas cijena otkupa švoja stagnira na 55 kuna za kilogram, a prošle je godine za kilu ribar dobivao 65 kuna. U susjednoj Italiji ribari takoder love švoje pa je tržište te ribe zasiceno. Slovenci ne dolaze u naše vode, a i da namjeravaju doci, ne bi imali zbog gužve gdje položiti mreže, istice Trevižan.
Plivaricari koji love sitnu plavu ribu, za razliku od svojih kolega na kocama i onih koji love mrežama stajacicama, ove godine trljaju ruke. U odnosu na prošlu godinu situacija je puno bolja. Pulska tvrtka Škamp, koja u svojoj floti ima dva ribarska broda "Mauros" i "Mauros 1", prošle je godine ulovila oko 80 vagona sitne plave ribe, uglavnom sardela i sardona. Direktor Škampa Mauricio Licul kaže da je prošle godine bilo dobro, no ove je još bolje.
- Lani smo lovili dosta dobro. Vec pocetkom studenog smo dosegli prošlogodišnji rezultat, a pred nama su još dva mjeseca lova. Mislim da bi do konca godine, kad imamo pauzu i lovostaj, mogli uloviti do sto vagona ribe. Gotovo sav naš ulov plasiramo u izvoz. Ondje je siguran novac i ono što je najbitnije - placanje je osigurano. Suradujemo i s Podravkom koja uzima sardelu i placa je po tri kune za kilogram, istice Licul. (C. B. GALIC)
Talijanske kocarice krive za manjak ribe
"Istina je da švoja ima manje nego ranijih godina, a sa srdelama je situacija slicna. Veliki doprinos tom problemu daju velike talijanske kocarice, koje ne prestaju s izlovom bez obzira na to kakvo je vrijeme. Naša policija tome ne može stati na kraj, s obzirom na to da nema pravo ulaska u medunarodne vode", pricaju nam ribari na poreckoj tržnici.
Na pitanje da li neuobicajeno toplo vrijeme takoder doprinosi tome odgovaraju da je to tocno, no i dalje talijanske koce vide kao glavni uzrok manjka ribe. Naravno, to se odražava na cijene, pa se cijena kilograma švoja na poreckoj tržnici krece izmedu 120 i 130 kuna. Ribari tvrde da nije problem iskljucivo sa švojima, vec da ima i puno manje sipica, dok u dalmatinskom akvatoriju goruci problem postaje nestašica škampi. (T. Tr.)
VIŠE O OVOJ TEMI U TISKANOM IZDANJU OD SRIJEDE.