Prijedlog novog Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi izazvao je zgražanje stručnjaka te tihe prosvjede kod gradonačelnika i općinskih načelnika koji dolaze iz opozicijskih stranaka. Iako povika na novi zakon nije snažna kao u slučaju Obiteljskog zakona ili Zakona o hrvatskim braniteljima, njegovo prihvaćanje u Hrvatskom saboru neće biti jednostavno. Stručne primjedbe na zakonski prijedlog objašnjava dr. Ivan Koprić, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu i predsjednik Instituta za javnu upravu.
- Koje su Vaše glavne zamjerke prijedlogu Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, o kojem se upravo vodi javna rasprava?
- Riječ je, zasad, o nacrtu koji je tek na savjetovanju sa zainteresiranom javnošću, dakle, još nije usvojen od strane Vlade. Nadam se da će biti razuma da ga Vlada ni ne usvoji. To je potpuno izmišljen projekt koji niti je potreban, niti se oslanja na podatke. Glavna zamjerka mu je da umjesto da identificira problem nepovjerenja građana u javne institucije, koji je sve teži i teži, te pokuša ojačati utjecaj građana lokalnih jedinica na lokalne poslove, on konfabulira i silom premješta fokus na odnos načelnika i župana prema predstavničkim tijelima te neka druga pitanja koja zanimaju trenutne vlastodršce. Nastoji ojačati načelnike i župane kontra vijeća, kontra profesionalaca koji rade u lokalnoj upravi i kontra samih građana. Time bi, ako bi kojim nesretnim slučajem bio usvojen, bacio lokalnu demokraciju ne na konopce, nego u knock down.
- Smatrate da se prevelika vlast daje u ruke općinskih načelnika i gradonačelnika - na koji način bi se to spomenutim zakonom napravilo?
- Da, oni već i sad imaju više ovlasti nego je to prikladno. Naime, ustavna odredba govori da se pravo na lokalnu samoupravu ostvaruje preko vijeća i skupština izabranih od građana, a sličnu odredbu sadrži i Europska povelja o lokalnoj samoupravi. Ustav također govori da se pri korištenju toga prava koje pripada njima, građanima pojedine lokalne jedinice, oni sami mogu uključiti u odlučivanje putem nekoliko oblika sudjelovanja i odlučivanja. Trebalo je osuvremeniti upravo oblike sudjelovanja i odlučivanja građana, jer su postojeći, poput mjesnih odbora, zastarjeli, i ne uvažavaju činjenicu da se promijenila tehnologija i način komunikacije i društvena kultura uopće. Također je trebalo pojednostavniti postupak opoziva načelnika od strane građana kao mjeru koja je komplementarna njegovom neposrednom izboru. (Dubravko GRAKALIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU