Do posljednjeg mjesta ispunjena dvorana vodnjanske Zajednice Talijana, gdje su u publici u velikoj mjeri bili prisutni pjesnici iz svih krajeva Istre obilježilo je ovogodišnji memorijal posvećen Ingrid Krušić Maretić (1971.-2012.), vodnjanskoj pjesnikinji i jednoj od osnivačica Literarne udruge Cvitak.
Od 2013. svake se godine na njezin rođendan, 7. listopada, ili koji dan ranije održava ovaj memorijal koji okuplja njezine kolege i prijatelje pjesnike. Ove je godine memorijal bio drukčiji, jer je objavljena knjiga Ingridinih pjesama nastalih u raznim fazama njezina života koje je potom novinarka i spisateljica te vrsna prevoditeljica Carla Rotta prevela na talijanski. "Ingrid, druga polovica – Ingrid, l'altra meta'" naziv je ove dvojezične, odnosno, četverojezične zbirke jer su tu zastupljena dva književna jezika i dva dijalekta.
Intimni dijalog
- Kada me Ingridina majka, Maria Capolicchio zamolila da joj pomognem u realizaciji ove knjige, počela sam istraživati među njezinim uredno posloženim bilježnicama i papirima. Bile su tu pjesme pisane hrvatskim književnim jezikom koje sam prevela na talijanski, potom one pisane čakavicom koje sam prevela na istriotski tipičan za Vodnjan, a tu su i one koje je Ingrid pisala talijanskim književnim jezikom i koje su objavljene u originalu. Za mene je poezija povjeravanje. Intimni dijalog između autora i čitatelja. Trenutak u kojem se tiho, šaptom, ispovijedaju snovi, tjeskobe, strahovi, sreće, zbunjenosti, očekivanja, ljubavi... osjećaji koji baš i ne trpe bučnost, kazala je Carla Rotta.
Rotta je istaknula da je Ingrid Krušić Maretić eksperimentirala jezikom, izražavajući se na hrvatskom jeziku, na čakavskom i na talijanskom standardu. Činila je to s užitkom koji proizlazi iz spoznaje pripadanja različitim, a ipak toliko bliskim svjetovima i kulturama koje je rastući upijala.
- Svaku pjesmu mogli bismo zaključiti kazavši "da, i ja". Zato nam i pripadaju: jer nam pripada i osjećaj koji poezija opjeva. Jednostavan, linearan. Sami, ponekad, kompliciramo život i osjećaje. Ingrid ih pojednostavljuje, daje im točnu mjeru. Poetičnu, muzikalnu, esencijalnu, duboku. Čak i kada mislimo da ih možemo dotaknuti. Eto, u tom trenutku stvari više nisu komplicirane i omogućeno nam je vidjeti kroz ogledalo. Ingrid se gotovo poigrala stihovima, ali je ta igra sasvim ozbiljna. Radoznalo je prešla s one strane ogledala, poput Alise iz zemlje čudesa, odražavajući u njemu sve svoje poglede. Otkrivanje srca moglo bi biti – a često i jeste – strašno teško. Kao da nas osjećaji čine krhkima. Tu je krhkost Ingrid pretvorila u svoju snagu, rekla je Rotta.
Kazivanje stihova
Potom su članice Literarne udruge Cvitak: Dušica Ukota, Živka Kancijanić, Ida Ferro Marković, Marija Pacek, Katica Petreković i Franjo Leotkai pročitali Ingridine stihove, a recitiranju stihova se pridružio i šestogodišnji Ingridin sin Fran Maretić, zaradivši aplauze brojne publike.
U programu, kroz koji je vrlo spretno vodio Matija Drandić, sudjelovao je Mješoviti zbor Zajednice Talijana Vodnjan pod vodstvom maestre Oriette Šverko izvevši nekoliko pjesama, među kojima i jednu koju je prema Ingridinim stihovima uglazbio Luigi Donora', talijanski skladatelj rodom Vodnjanac.
Knjigu je priredila za tisak Maria Capolicchio, majka pokojne Ingrid Krušić Maretić, koja ju je i objavila u vlastitoj nakladi, a oblikovanje i pripremu za tisak potpisuje Sanja Pecirep, odnosno, kako je rečeno tijekom predstavljanja, Sanja Batel, kako se prije udaje prezivala, Ingridina dugogodišnja prijateljica i susjeda. Objavljivanje knjige potpomogao je Grad Vodnjan.
U ime Literarne udruge Cvitak nazočne je pozdravila predsjednica Dušica Ukota, a zahvale su išle Gradu Vodnjanu, Zajednici Talijana Vodnjan i obitelji Giacometti-Moscarda. (Vanesa BEGIĆ)