Istarski ribari pobunili su se nakon najave da će Ministarstvo poljoprivrede provesti autorizaciju, odnosno odrediti tko će ubuduće kojim alatima moći ribariti. Okidač su bili ramponi kojima se love kapešante. U Istri je dosad u povlastice bilo upisano 130 rampona, dok ih je tek 30 doista bilo u upotrebi.
Najava brisanja njihovog viška naljutila je mnoge, no Ministarstvo ne odustaje od svoje namjere. Planovi upravljanja moraju biti napravljeni, a EU uvjetuje da podaci budu egzaktni.
Potvrđuje nam to predsjednik Ceha ribara Hrvatske Vladan Bojić, koji sudjeluje u kreiranju planova. Ponavlja da je ljutnja istarskih ribara zapravo bezrazložna jer bi izlov kapešante s još sto rampona vjerojatno na koncu sve ostavio bez ulova.
- Nažalost, većina naših ribara razmišlja da će njihov alat, brod, zanat sutra više vrijediti jer će im u Uniji netko platiti za to, što ne stoji. Uskoro će se provesti anketa da vidimo tko bi bio zainteresiran za povlačenje iz ribolova. No, valja napomenuti da sve diktira EU i da se moraju ispunjavati uvjeti od recimo najmanje 65 radnih dana u dvije godine, pojašnjava Bojić.
Bojić otkriva da prijedlozi planova upravljanja sada idu na usuglašavanje ribarima.
- Europa traži praćenje najmanje pet godina ribolovnih aktivnosti, odnosno traga ulova, tzv. track record. Sad se došlo do ideje da se traži da ribar ima prijavljen ribolov bilo kojim alatom barem 150 dana u posljednjih pet godina da bi imao pravo raditi s alatom predviđenim planovima upravljanja. Izuzeti iz toga bi bili oni ribari čije su povlastice pohranjene ili su tek kupili brod i slično, kaže Bojić.
U Ministarstvu su, tvrdi Bojić, prije dva dana prvi put dobili podatak o broju aktivnih ribara i on je poražavajući. Zbog njega se i logičnim nameće potreba uvođenja reda u hrvatsko ribarstvo. Podatak govori o oko 1.200 ribara koji u posljednjih pet godina nisu predavali očevidnik.
Drugim riječima, trećina od ukupno 3.600 ribara nije ulovila nijednu ribu u zadnjih pet godina. Bojić smatra da je problem vjerojatno nastao kada je država dopustila da se u obrte upisuje više djelatnosti. Smatra da su ljudi pritom upisivali i ribarstvo, iako se njime zapravo ne bave.
Istra bi po broju "lažnih" ribara lako mogla prednjačiti jer tu ima i najviše registriranih ribara (prije posljednje revizije povlastica bilo ih je 900, op a.). (B. ŽIŽOVIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU