Mladi u Hrvatskoj su nezaposleni, potplaćeni, nezadovoljni kvalitetom života, zabrinuti za svoju budućnost i gotovo 34 posto njih učestalo razmišlja o preseljenju u inozemstvo, pokazuju rezultati istraživanja "Mladi na tržištu rada". Istraživanje je financijski podržalo Ministarstvo socijalne politike i mladih, a dio je projekta "Za rad spremne" koji provodi Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, Područnim uredom u Krapini i Mrežom udruga Zagor. Ciljana skupina bili su mladi između 18 i 30 godina koji se nalaze na tržištu rada u čitavoj Hrvatskoj, a online upitnike ispunilo je njih 2.947 iz svih županija, među njima je 77 posto žena i 23 posto muškaraca.
Potplaćeni i zabrinuti
U anketi je sudjelovalo 125 osoba iz Istarske županije, oni koji su rođeni i/ili odrastali u Istri, od čega je 80 posto žena. Većina ih, 70 posto, još uvijek živi u Istri, dok ih je 20 posto preselilo u Zagreb, a ostalih 10 posto u neku drugu županiju. Nižeg obrazovanja je njih 25 posto, a ostali su završili od više škole nadalje, od čega je većina završila diplomski studij te prevladava društveno-humanističko usmjerenje. Trenutno je zaposleno njih 40 posto. O odlasku u inozemstvo ozbiljno razmišlja njih 33 posto te još 47 posto njih ponekad razmišlja o tome, pri čemu se ispitanici iz Istre gotovo uopće ne razlikuju od svojih vršnjaka iz ostatka zemlje.
Na razini cijele Hrvatske čak 34 posto mladih učestalo, a 53 posto njih ponekad razmišlja o preseljenju u inozemstvo. Samo 35 posto zaposlenih mladih u zemlji ima ugovor o radu na neodređeno. Čak 65 posto ispitanih je nezaposleno, a oni koji rade u više od 60 posto slučajeva imaju plaću ispod hrvatskog prosjeka, dakle, manju od 4.500 kuna. Gotovo polovica ispitanika kaže da im plaća uopće ili većinom nije dovoljna za zadovoljavanje životnih potreba, skoro 66 posto njih navodi da im netko financijski pomaže, a većinom su to roditelji (68 posto) te partner ili partnerica (44 posto).
Pokazale su se i rodne razlike - muškarci su zastupljeniji među onima koji rade s ugovorom na neodređeno vrijeme te dominiraju u privatnom sektoru, dok su žene češće zaposlene na određeno te češće rade u državnoj službi i civilnom sektoru. Unatoč tomu što žene postižu bolje rezultate tijekom školovanja te su češće obrazovanije od muškaraca, i dalje zarađuju manje od muških ispitanika. Velika većina mladih, njih 73 posto, smatra da njihova struka nije adekvatno cijenjena u društvu, a 72 posto dodaje da im struka nije ni adekvatno plaćena, što uzrokuje dodatno nezadovoljstvo položajem u svijetu rada.
Kada je riječ o strahovima vezanim za budućnost, 42 posto ispitanih boji se gubitka posla, a 40 posto strahuje da se neće zaposliti. Prisutne su bojazni i od nemogućnosti financijskog osamostaljenja, kao i nemogućnosti osnivanja obitelji zbog nedostatka financija i preopterećenosti poslom. Više od polovice ispitanika navodi da većinom ili stalno osjeća uznemirenost (58 posto), razdražljivost (52 posto), napetost (66 posto), zabrinutost (75 posto) te nesigurnost (60 posto), iz čega se može zaključiti da nezaposlenost ili nesigurno i slabo plaćeno radno mjesto dovodi do kroničnog nezadovoljstva kvalitetom života.
Ne pomaže ni radno iskustvo
- Unatoč uvriježenom mišljenju da će mladi lakše pronaći posao ukoliko su tijekom studija radili, volontirali ili usvajali dodatna znanja, ovo istraživanje je pokazalo suprotno. Naime, od ukupnog ispitanog uzorka, 37 posto njih je imalo prethodno radno iskustvo. Međutim, od mladih koji su radili ili volontirali tijekom studija, samo je njih 40 posto od toga imalo koristi u svijetu rada, odnosno, samo ih je toliko u konačnici zaposleno, kaže Anja Repalust, studentica završne godine sociologije, koja je uz socijalnu pedagoginju Irenu Velimirović kreirala upitnik i analizirala dobivene podatke.
Autorice istraživanja zaključuju da s obzirom na dobivene rezultate, zaista ne čudi što mladi iz Hrvatske hrle u inozemstvo. Kažu da su gotovo svima razlozi za to vezani uz dobivanje posla, visinu plaće, mogućnost napredovanja i daljnje edukacije te općenito bolje uvjete rada. Više od polovice ispitanih na razmišljanje o odlasku navodi i stanje u području ljudskih prava, drugačiji mentalitet te dostupnost nekih proizvoda i usluga. (Duška PALIBRK)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU