Prošlog vikenda u Zagrebu se održao trodnevni godišnji simpozij Hrvatskog filozofskog društva posvećen temama rata i mira. Završio je zadovoljavajućom ocjenom organizatora da je skup obuhvatio cjelinu znanstvenih uvida u rat, ali i sviješću da znanost o ratu ima vrlo ograničen utjecaj na društvenu zbilju. Član Organizacijskog odbora simpozija bio je prof. dr. Ozren Žunec, sociolog i redoviti profesor Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje među ostalim predaje i kolegij sociologija vojske i rata; a bio je jedan od najobrazovanijih časnika u Domovinskom ratu. Žunec je izjavio da se ovaj simpozij održava u danima koji izgledaju kao oni u srpnju 1914. ili u kolovozu 1939. godine.
- Spominjete užas i strah pred ratom. Je li to možda ipak medijski prenapuhano ili stoje riječi papa Franje da je ovo "jedan dio" postupnog Trećeg svjetskog rata? Ili je, pak, u pravu nova američka veleposlanica u Hrvatskoj Julieta Valls koja je prošlog tjedna izjavila da "bilo kakav razgovor o početku svjetskog rata ne pomaže i nije prikladan".
- Usprkos gospođi veleposlanici, moram ostati na svojoj tezi i bojim se da je to činjenica koja odražava raspoloženje ljudi. To možda nije raspoloženje velikih stratega. Možda stratezi, uredi, ministarstva, predsjednici država imaju sasvim drugu perspektivu.
- Kao što su imali u srpnju 1914. godine?
- Da, a i 1939. godine je još uvijek na neki način postojalo uvjerenje da se ništa neće dogoditi. Dakle, treba naprosto razlikovati raspoloženje ljudi te intencije i znanja političkih elita. Obični ljudi su kanonenfutter, "hrana za topove"; ne mogu utjecati na situaciju; gledaju što se događa i mislim da ima dovoljno razloga za strepnju, ako ne i jezu.
Hladni rat je mila majka prema ovome
- Nekad su ti osjećaji medijski diktirani, bilo zbog tiražnosti ili ih promiču elite, a opet nekad ti osjećaji naroda znaju gurati prema ratu.
- Ja nisam medij (smijeh). Ovo je moje mišljenje. Cijela ta stvar oko medijske halabuke može se i drugačije prikazati - da će, zapravo, prikazivanje straha koji postoji u ljudima možda stvoriti kritičnu masu za otpor prema ratu, koji će biti u bazi, da tako velim - grassroots otpor.
- Dobar je primjer za to izbjeglički val kroz Hrvatsku. Oporbeni HDZ odmah je tražio vojsku na granice, očekujući reakciju naroda koja je izostala.
- Naravno. Mislim da je to dobro. Narod je reagirao antimilitaristički. Išao je protiv logike zatvaranja granice i angažmana vojske. Tu je narod reagirao puno koncilijantnije, u skladu s europskim vrijednostima i ljudskim pravima i stavom da tim ljudima treba pomoći.
- Društvene i humanističke znanosti relativno se rijetko i s nelagodom bave ratom. Zašto?
- Osnovni problem je u tome što je rat, zapravo, suprotan civilizaciji. Civilizacija je upravo ono stanje čovjeka koje teži sigurnosti. Rat je nesigurnost, destruktivnost, letalnost, ubistvenost i zato izgleda kao da rat nije dio civilizacije.
- Tko bi bili glavni akteri novog svjetskog rata? Tu su izbjeglice, ratovi na Bliskom istoku, tu je SAD, Europa, tu je Putin. Je li posrijedi ponovna hladnoratovska podjela? A opet, tu je ISIL.
- Da, i druge frakcije u Siriji. Činjenica da je razdoblje Hladnog rat bila mila majka prema ovome. Tada ste imali dva bloka koji su, prije svega, bili suprotstavljeni vojnom moći, a s druge strane su preko svojih posrednika pokušavali izboriti poziciju moći na nekim drugim mjestima koja eventualno druga strana kontrolira ili ne kontrolira, pa ste imale Angole, Vijetname i Afganistane; mjesta gdje su se događali građanski ratovi u kojima su sudjelovala oba bloka. Tada je bilo posve evidentno što se događa. Potpuno ste u pravu; sad ima puno više aktera koji se ne mogu svrstati na dvije strane. Vrlo je teško govoriti o tome koje bi se dvije strane u ovom sukobu mogle uobličiti. One će se, ako do sukoba dođe, vjerojatno iskristalizirati, međutim sad je teško reći tko bi bio s kime, zato jer su mnogi od aktera u međusobnom sukobu i međusobnoj suradnji.
- Primjer je to Turske i Rusije.
- Ili Kurdi. Kurdi i Turci nisu saveznici, prijatelji. Kurdi su frontmeni zapadne koalicije protiv ISIL-a; u toj zapadnoj koaliciji je i Turska, kao članica NATO-a, a članstvo u NATO-ovoj zapadnoj koaliciji je vrlo tvrda pozicija. Postavlja se pitanje uloge Izraela u svemu tome. U svakom slučaju, gužva je ogromna. (Razgovarao Zoran ANGELESKI)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U PRILOGU NEDJELJA PLUS.