Bi li Toše Proeski bio toliko popularan da nije umro? Manje hereticko pitanje glasilo bi: je li bio slušaniji prije ili nakon tragicne pogibije?
Puno je slucajeva u povijesti pop i rock glazbe kada je smrt pojedinog umjetnika izazvala njegovu ogromnu popularnost, osjetno vecu nego za života. No, nema u tome niceg a priori negativnog.
Nije mali broj onih koji su otkrivali velicinu djela pojedinog autora tek nakon njegove smrti, iako mediji tih prvih dana i tjedana nakon smrti intenzivno vrte lik i djelo zbog unutarnje tiražne logike, kao što izdavaci, iz još konkretnijih komercijalnih razloga, brže bolje reizdaju albume pokojnika.
Možda usporedba nije najprimjerenija, ali ako je neki neupuceni mladac, ali zaljubljenik u glazbu, tek nakon smrti Georgea Harrisona u radijskom eteru odslušao pomno njegove divne autorske pjesme, itekako je pozitivno to posthumno otkrivanje povucenog, ali genijalnog beatlesa.
Slicno je, sjecamo se, bilo nešto ranije i s Royom Orbisonom, a takvih primjera je zaista puno u povijesti glazbe. No, vrijeme je konacni sudac, ono je sito koje propušta prolazno i prosjecno, a zadržava kvalitetno, bezvremeno.
Princ balkanskog popa
Uvjereni i predani njegovoj karizmi i njegovim pjesmama, bez takvih dvojba brojni su obožavatelji princa balkanskog popa, kako su mediji krstili Tošu Proeskog netom nakon tragicne pogibije na današnji dan, 16. listopada 2007., nedaleko od Nove Gradiške.
Pritom ce oni koji ga nisu slušali i koji ni danas ne slušaju njegovu glazbu teško moci razumjeti zahtjeve za njegovom beatifikacijom. No, to bi sasvim logicno bilo Naidu Džananovicu iz Tuzle koji je netom nakon smrti pjevaca na jednom forumu ispisao: "Na posljednjem tuzlanskom koncertu Toše je mojoj supruzi Merimi koja je bolesnik od tumora mozga pjevao na moj mobitel 'Zajdi, Zajdi' jer nije mogla doci na koncert.
On je pjevao, a ja sam plakao od tuge i srece. Stavio je osmijeh na lice moje supruge, na moje i na lice mnogih te veceri…. Andele, neka ti je laka zemlja makedonska", napisao je Naid.
Toše ima daleko više obožavateljica, a ima i puno onih koji ga nisu slušali, ali su ga poštivali. Jedna je Hrvatica nakon tragicne pogibije napisala: "Ja ga nisam uopce slušala, a sad kad ga nema, kao da je netko moj poginuo, ne mogu to objasniti, ima nešto posebno u tom covjeku". Druga je Hrvatica, Tošina obožavateljica, odmah nadodala: "Slušala sam ga od prvog dana i sada se osjecam kao da sam izgubila clana obitelji".
Maraton od Nove Gradiške do Kruševa
Internacionalni Toše Proeski fan klub forum, koji okuplja obožavatelje s cijelog prostora bivše Jugoslavije, ali i Bugarske, danas ce na brojne nacine obilježiti trogodišnjicu smrti svog idola. Puno je njegovih fanova u Istri i u Puli, a dokaz je i brižljivo održavan kutak kod središnjeg križa na pulskog gradskom groblju, gdje obožavatelji za svog idola redovito pale svijece.
Kao i prošle godine, sutra ce se diljem Makedonije, Balkana i Europe održati mise pod nazivom "Milijun srca, jedna molitva", a misa u Puli bit ce danas u 13 sati u pravoslavnoj crkvi u Ulici Castropola.
Spomenuti medunarodni klub fanova odlucio je iducih tjedana podržati akciju sadnje 483 platane u Bulevaru kralja Aleksandra u Beogradu, a svako ce stablo biti obilježeno imenom donatora.
Takoder, danas ranom zorom starta tisucu kilometara dug maraton od Nove Gradiške do Kruševa. Obožavatelji su zadnjih dana organizirali i akciju darivanja krvi, a pridružili su se i fanovi iz Hrvatske, tvrdeci da time cine humanu gestu umjesto svog idola kojemu ništa nije bilo teško kada su u pitanju bile tužne ljudske sudbine, pomažuci im novcem, radom, darivanjem krvi, osmijehom...
Jedan od vjecnih obožavatelja, Risto Toševski, nastavnik u osnovnoj školu u Prilepu, svoju je ogromnu ljubav prema makedonskoj zvijezdi ovih dana iskazao dovršivši mozaik s Tošinim likom koji je stvarao pune tri godine. (M. PERCAN, Z. ANGELESKI)
Srce nije kamen
Todor Toše Proeski roden je 25. sijecnja 1981., a svoju kratku, ali
blistavu karijeru pop izvodaca zapoceo je 1996. na djecjem festivalu
Makfest. Kao pjevac bio je poseban po tome što je bio jedan od rijetkih
školovanih pop glazbenika na prostoru cijele bivše Jugoslavije -
diplomirao je solo pjevanje na Muzickoj akademiji u Skopju kao jedan od
najboljih studenata cijele generacije.
Prava mu karijera pocinje 1999. kada objavljuje debitantski album
"Nekade vo nokta" ("Negdje u noci") na kojem je suradivao s
najpoznatijim makedonskim pop autorima, izmedu ostalih i sa skladateljem
Grigorom Koprovom koji je zaslužan za njegove prve glazbene uspjehe.
Iste godine Toše je održao prvi samostalni koncert u Skopju na kojem je,
unatoc lošem vremenu, uživalo 10.000 obožavatelja.
Osim po popularnim hitovima, Toše Proeski bio je svesrdno angažiran
kao vjernik, poznat i po brojnim i nesebicnim humanitarnim zalaganjima.
Godine 2003. dobio je nagradu Majke Tereze te je postao UNICEF-ov
ambasador dobre volje.
Album "Po tebe" ("Nakon tebe") iz 2005. na našim je prostorima
izazvao veliku medijsku pažnju koja ga dovodi do Antonije Šole i Mire
Buljana, autora njegovih najvecih hitova, poput silno prodavanog singla
"Volim osmijeh tvoj" s Antonijom Šola.
Takoder, Toše je u isto vrijeme
snimio duet s Tonyjem Cetinskim "Lagala nas mala", koji je mjesecima
vladao domacim top-listama, a ponajveci hitovi su mu "Srce nije kamen",
"Cija si", "Veži me za sebe". Toše Proeski je za sebe cesto govorio kako
postoji zbog publike. Tijekom svoje kratke, ali uspješne karijere
objavio je osam albuma, a posljednji "The Hardest Thing" objavljen je
posthumno prošle godine.
Tony Cetinski: Takav osmijeh nikada prije nisam sreo
"S obzirom na cinjenicu da smo živjeli u drugim zemljama i da su naši
susreti gotovo uvijek bili radni, pa nam je malo vremena ostajalo za
privatno druženje, bili smo povezani puno više no što izgleda na prvu.
Razgovori s Tošom bili su otvoreni i iskreniji nego s puno ljudi koji su
mi bliži. Nemoguce je bilo što zaboraviti vezano uz Tošu. Najvažnije je
da ga pamtim s osmijehom na licu. Imao ga je i kada je bio tužan. Ja
takav osmijeh nikada prije nisam sreo".