Da je 63-godišnji pacijent u stanju otvoreno tražiti od lijecnika da ga drži bez osnove na bolovanju pune dvije i pol godine, odnosno do mirovine, teško je povjerovati. Upravo se s takvim zahtjevom u osjeckom Domu zdravlja pojavio jedan Osjecanin, a prema rijecima ravnatelja dr. Rudike Gmajnica, ovo nije izdvojen slucaj.
- Lijecnici su u nezavidnoj situaciji, jer najcešce nas pacijenti, administracija i opcenito javnost doživljavaju kao one koji odlucuju o bolovanjima. Obiteljska medicina opcenito se okrivljuje za veliku stopu bolovanja, posebice kada je rijec o dugotrajnim izbivanjima s posla, ali o tome ne odlucuju lijecnici nego HZZO, tocnije njihovi kontrolori, kaže dr. Gmajnic.
Pojašnjava da obiteljski lijecnik može pravdati bolovanje po odredenoj dijagnozi, no ne preko razdoblja od sedam ili 14 dana, odnosno najviše nekoliko tjedana što vrijedi za najteže operacije. Konacna odluka o produljenju bolovanja je na kontrolorima HZZO-a, a pacijenti su ti, kaže dr. Gmajnic, koji traže produljenja bolovanja i to uglavnom zbog socijalne situacije, odnosno ostanka bez posla kako bi na bolovanju ostvarili svoja prava.
Loše je, upozorava dr. Gmajnic, što su lijecnici etiketirani kao odgovorni za visoke stope bolovanja. Dogada se, tvrdi, da pacijenti nakon što iscrpe vrijeme bolovanja po jednoj dijagnozi traže otvaranje bolovanja po drugoj, što je, ocjenjuje, neprihvatljivo.
"Ne mogu povjerovati da je pacijent imao takvu nesrecu da boluje od jedne bolesti tri godine, a onda se dan uoci povratka na radno mjesto teško razboli od druge bolesti. Mi odmah konzultiramo HZZO, a svaki pacijent ima mogucnost prigovora. Kad smo iscrpili mogucnost bolovanja, mi ga pošaljemo u HZZO i nismo odgovorni za sve više stope bolovanja", naglašava dr. Gmajnic. (M. M./NL)