Već se gotovo četiri godine Povijesni i pomorski muzej Istre bori da dobije četiri protuavionska topa iz bitnice na Muzilu od Ministarstva obrane RH i Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO).
- Nismo uspjeli dobiti ništa konkretno, već samo odgovor MORH-a i AUDIO-a da im se ponovno obratimo...ali nećemo odustati, rekao nam je ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre Gracijano Kešac.
Riječ je o četiri protuavionska topa koji su proglašeni neperspektivnima. Njemačke su proizvodnje iz naoružanja Wermachta, FLAK 88 mm, proizvedeni u drugoj polovici 1930-tih. Nakon Drugog svjetskog rata koristila ih je jugoslavenska vojska kao obalnu bitnicu, a 1991. su pripali Hrvatskoj vojsci. Povijesni muzej traži od AUDIO-a i ministarstva kulture i obrane da se topovi, zbog njihove povijesne vrijednosti, dodijele njemu. Tim prije što su to jedini topovi ovog modela koji se nalaze na području Istre i predstavljaju materijalno svjedočanstvo njezine burne povijesti u 20. stoljeću.
Odgovor smo potražili smo i kod ravnatelja MORH-ovog vojnog muzeja Maria Werhasa.
- Ti topovi na Muzilu su topovi Oružanih snaga Republike Hrvatske. Dakle, nisu istarski, kako ih se pokušava opisati, već u vlasništvu RH-a… No, mi ih u muzeju imamo više od deset i oni doista ne moraju biti u Zagrebu, ali sada je tu u pitanju i princip, rekao nam je Werhas.
- Ideja koju sada pokušavamo realizirati je da, zajedno sa Sergiom Gobbom iz Novigrada, koji se bavi ratnom mornaricom na Jadranu i ima bogatu zbirku od Austro-Ugarske do Domovinskog rata, tu zbirku preselimo u Pulu i da tu bio bude odvojeni dio, odnosno Vojno-pomorski odjel Hrvatskog vojnog muzeja iz Zagreba. To bi realizirali u jednoj od pulskih utvrda. Ukupno u Puli ima 29 većih i više od sto manjih utvrda, a možda bi upravo one na Muzilu bile dobre, primjerice istoimena Muzil, ili pak Maria Luisa. Meni, koji jako volim i Istru i Pulu, je žao što vi Puljani zapravo i ne znate što imate na Muzilu. Svaka austrougarska utvrda nije samo građevinsko, već i arhitektonsko umjetničko djelo, istaknuo je nadalje Werhas.
- Želja, volja i način postoje, treba zatvoriti financijsku konstrukciju i vidjeti u kojoj bi utvrdi ta zbirka mogla naći svoje mjesto. Tek tada ćemo zapravo znati koliko novaca nam je potrebno. Ono što mogu reći je da bi sav materijal, gdje je 90 posto moja zbirka, a ostalo mojih kolega, već sada popunila tvrđavu Marie Luise. Bio bi to svjetski projekt bez pretjerivanja, istaknuo je Gobbo. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ)