Ljubitelji ste kravljeg sira i skute? Volite jesti zdravo i prirodno i važno vam je znati porijeklo namirnice? Onda je najbolje da na Premanturskoj cesti, u medulinskoj općini, skrenete malo s puta jer vas na stanciji Santa Marina čekaju izvrstan sir i skuta. Sirana obitelji Peršić nalazi se preko puta skretanja za Valbonašu. Ondje Alen Peršić i njegova obitelj proizvode sir i skutu za kojima vlada tolika potražnja da ih, veli on, ne mogu dovoljno proizvesti.
Uveo nas je u komoru gdje na policama uredno složeni zriju sirevi, čak 220 komada, koje svakodnevno treba okretati, ali i očetkati, ako se primijeti plijesan. Kako uopće nastaje sir pojasnio pokazujući 500-litarski kotao za mlijeko.
- U kotlu se grije mlijeko te dodaje sirilo i potom sve odstoji pola sata. Zatim se tzv. gruš reže sirarskom harfom i ispušta u predprešu. Tu se sir cijedi pa reže i stavlja u kalupe, a potom ide u prešu za kalupe i ondje stoji 12 sati. Zatim ide u salamuru pa na policu u komoru, gdje bude od jednog do tri mjeseca. U komori temperatura treba biti 15 stupnjeva, a vlažnost 75 posto. Što se sir duže suši, to je pikantniji. Od 500 litara mlijeka napravi se 50 do 55 kilograma sira, pojasnio je Peršić.
Dnevno proizvedu oko 900 litara mlijeka, koje ide u otkup, a ono što se ne proda iskoristi se za sir. Obitelj Peršić ima 60 muznih krava. Ne pasteriziraju mlijeko, odnosno sir i skuta se proizvode od punomasnog mlijeka. Sirutkom hrane svinje.
- Sirana je ustvari nastala iz nužde, kad su počeli problemi s otkupnom cijenom mlijeka koja je išla malo gore, malo dolje… Tada smo počeli pripremati prostor za siranu. U veljači ove godine, kad je pala otkupna cijena mlijeka, počeli smo proizvoditi sir. Prof. Samir Kalit s Agronomskog fakulteta u Zagrebu napravio nam je projekt za siranu i pomogao oko svega što je trebalo. Sirana nas je koštala oko 500 tisuća kuna, a 200 tisuća bespovratnih poticaja smo dobili od Ministarstva poljoprivrede, veli naš domaćin Peršić.
- Za dobar sir je najvažnije imati dobro mlijeko, a za mlijeko je važna hrana koja se daje kravama. Mi ne koristimo fermentirana hranila odnosno silažu i sjenažu. Radni dan nam počinje u šest a završava oko 22 sata jer ima puno posla. Sad nas je pet, trebali bismo još dva ili tri radnika, ali nam je financijski to sad nemoguće, veli Peršić.
U frižideru njihov sir može trajati i mjesec dana. Kolutovi teže između dvije i pol i tri kile. Skuta je malo delikatnija te se mora prodati u roku tri-četiri dana od kad je napravljena.
Na stanciji osim krava Peršići drže i svinje, konje, ovce, koze…
- Bavimo se i turističkim jahanjem jer treba misliti i na turističku ponudu, planiramo napraviti i kušaonicu sira, već smo imali ponude od agencija da nam dođu autobusi, ali jednostavno nemamo vremena za to jer bi se trebali posvetiti tome cijeli dan, zaključuje naš domaćin Peršić. (piše T. GRBIĆ; snimio M. MIJOŠEK)