Isusova komunistička partija nije neka radikalna nova stranka, već se radi o producentu deep house, elektronike i chill out glazbe iz Poreča pravim imenom Dražen Dobrila. On je pod ovim neobičnim pseudonimom nedavno objavio album "Couch guerilla" koji je Dubravko Jagatić u Rolling Stoneu nazvao "fantastičnim", oprezno ga ocijenivši "možda čak i jednim od najboljih izdanja elektronske glazbe u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina". Za prvi singl "Anywhere will be fine" Ozren Kanceljak je na Facebooku napisao kako je jedne večeri u njegovom baru najviše upita bilo baš za ovu stvar. "Snimka je naprosto pregenijalna, pa sam je pustio čak dva puta. Što zaista rijetko, užasno rijetko, činim.", piše Kanceljak.
Izvorni zvukovni predjeli
Album "Couch guerilla" ima devet pjesama, objavljen je na etiketi Family Grooves iz Trogira koja ga opisuje kao "putovanje kroz vrlo izvorne zvukovne predjele, od elektronike i deep housa pa do chill outa začinjeno živim instrumentima i sjajnom atmosferom". Osim što je producent albuma, Partito Jesus Comunista i pjeva dok glas na albumu posuđuju i Vector Smart i Pop Jive, a na jednoj stvari ostvarena je i suradnja s Marcom Grabberom, također poznatim producentom u svijetu elektronske glazbe i DJ-om. Više o tome ispričao nam je u razgovoru u kojem smo se na početku prisjetili da se Dobrila nije oduvijek držao elektronske glazbe.
- Kako je metalac postao zaljubljenik u elektroniku?
- Tranzicija od metala do elektronike trajala je godinama. Već u vrijeme mog prvog benda Trauma, a bio je to heavy metal bend, intenzivno sam slušao punk, prije svega Misfitse, Ramonese i legendarne KUD Idijote koji su zasigurno odredili i moj kasniji glazbeni ukus. Iako smo bili heavy metal bend, već na našoj zadnjoj snimci iz 1995. među osam stvari bilo je i onih koje uopće nisu metal. Još nekoliko godina ranije zainteresirao sam se za Litfibu i kako sam je otkrivao unatrag, tako mi je ona otvarala oči prema darku. Pa sam se zaljubio u The Cure, koji su me pak odveli do EKV-a. Moj drugi "pravi" bend - Luna - radio je pod žestokim utjecajem Ekatarine, Litfibe i The Curea. A onda su me doslovno razvalili Manic Street Preachers, koje i danas, uz EKV, smatram najznačajnijim bendom svog života. U elektroniku sam se pak udubio najprije preko Massive Attacka, trip-hopa i downtempa i te sam utjecaje sigurno donio u Tatiana Giorgi Band. Postupno sam zavolio i plesnu elektronsku glazbu, pa sam u bendu Mračni tipovi užasa, poznatom i kao Manuelaivaiana, već eksperimentirao s elektronikom primijenjenom na klasičan rock postav gitara-bas-bubanj. Elektroniku produciram što sam, što s frendovima od 2001. Ukratko, zadnjih 20-ak godina slušam toliko različite žanrove da je besmisleno nabrajati sve i meni je ta tranzicija bila najspontanija moguća. Jer, muzika je, kao i sam život, jedno neprekidno putovanje. Tko ne putuje, ne vidi dalje od svog dvorišta. Nikad se nisam htio ograničavati, naročito ne u glazbi. Mislim da moju ljubav prema glazbi najbolje oslikavaju stihovi Milana Mladenovića: "Kako da ostanem isti, kako da sačuvam sebe od promene? Samo putem promene."
- Je li ovo glazbeno područje ono u kojem želiš do kraja nastaviti karijeru?
- Stvari su tu vrlo jednostavne: ned’o bog da cijeli život ostanem u ovoj glazbi, da se ne mijenjam i da ne evoluiram!
Isus i komunisti
- Pretpostavljam da najčešće pitaju o imenu Partito Jesus Comunista. Kako su se Isus i komunisti našli u istom pseudonimu?
- Stvar se može izfilozofirati do maksimuma, ali pokušat ću to izbjeći. U Veneciji sam na zgradi komunističke partije vidio nišu s likom Isusa. Taj mirni suživot, to bratstvo i jedinstvo Isusa i komunista me impresioniralo. Kod nas, u ovoj mizeriji od države, gdje se i 2014. prebrojavaju krvna zrnca a fašizam, osim valjda u ratna vremena, nikad nije jače bujao, takvo što mi se čini nemoguće. Pa kod nas se razbijaju dvojezične ploče, ej! Možete li u Hrvatskoj zamisliti scenu gdje Isus mirno obitava na zidu komunističke partije? Možete li uopće zamisliti zgradu komunističke partije, a da nije išarana uvredljivim ili fašističkim grafitima? Eto, to su neke fascinacije koje su me gonile da u isti kontekst stavim i komunizam i Isusa i igrom riječi formiram Partiju Isusa Komunista.
- Je li netko taj naziv shvatio kao provokaciju?
- Srećom, do sada su me za intervju pitali samo Novi list, Glas Istre i specijalizirani portali za elektronsku glazbu, a među nekoliko objavljenih recenzija albuma to se ime spomenulo tek kao zanimljiva dosjetka. I, iskreno, mislim da na tome treba i ostati. (M. RADIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU